St!llness paket za preživljavanje Menart 2009.
Ante Estrada (a neki ga poznaju i kao Ante Ljubičić Experience) je velik' čovjek. Sinjanin, novinar i gitarista. Ovo posljednje upražnjava u grupi ST!llness koja je nedavno objavila svoj novi album pod nazivom "Globalno zatupljenje - paket za preživljavanje". Izdao ga je Menart, a mi smo ga ovdje recenzirali, plus Ante Estrada je prvi gost u našim intervjuima. Stavili smo i spot za "Guzotres" među naše spotove, ali brzo ćemo ga maknuti s naslovnice, jer nam se ne sviđa.
St!llness je dobar band. OK bend. I to je to. Ništa više, al bogami ni manje. Mislim da je biti ok-bend, ok. Pogotov kad ima toliko loših, ono, brutalno loših, bendova. Iako nisam pobornik uspoređivanja sa lošijima od sebe, jer to puno govori o nama samima, mislim da činjenica kako mi je ovo prva zadaćnica koja se bavi hrvatskim bendom dovoljno govori o mojoj simpatiji prema St!llnessu.
Tja, ipak je to ekipa iz kvarta! Njih ćete prije naći na ribičiji, u Spunku na cugi ili na Cvjetnom trgu kako sviraju za kusur nego na naslovnicama i u reklamama za pivo. Članovi St!llnessa definitivno ne izgledaju kao da im je Menart upravo izdao drugu ploču, ali tako zvuče. I to je sve što mene zanima. Nova ploča nosi naziv "Globalno zatupljenje- Paket za preživljavanje" i ako ste fan ovog benda dobit ćete 13 pjesama koje će vam bit aman-taman da preživite do sljedećeg albuma.
St!llness kakvog smo upoznali na "Sve što znam o životu..." 2009. godine iza sebe ima par stotina koncerata i gostovanja po raznim domaćim i stranim festivalima što možda dovoljno govori o njihovom uspjehu i popularnosti. Ja bih volio da se ovo stanje stvari više pripisuje njihovoj radišnosti i režimu proba tri-puta-tjedno koju drže već godinama, jer smatram da su sve uporedbe sa TBF-om već postale uvredljive. Ne za TBF, već za njih. St!llness je zaslužio svoje vlastito mjesto pod reflektorom i nadam se da će im novi album to priskrbiti.
Čini mi se da je reggae-fusion ovdje sveden na daleko manju mjeru. I fala bogu/jahvi i svim drugim ljudskim slabostima na tome. Propovjednički aktivizam je zamjetan na "Džungli", "Digni Glas" i "Suncokretu" i to su najslabiji trenutci. Utješno je i zakon što ploča ima više dobrih pjesma nego himni i budnica pasivnoj hrvatskoj mladeži koja na kraju krajeva izvor svoje truleži može vrlo lako pronaći u sebi samima, a tek onda u zlim političarima i korporacijama.
Roots reggae na "Ona" je daleko efektniji i pamtljiviji nego opet reggae fjuzionirane "Digni Glas", a ako vam je do zajebancije i lumpanja autobiografska "Gengst!ll" i "Jebe Me" će leć k'o mleko.
"Guzotres" treba zanemariti. Sori. Nije mi smiješno ni ironično. Još samo jedna žrtva cro-treširanja koje je 100% treš i 0% zabava. Premdaaaaaa.... ima zakon uvod sa 'Ugasite gravitaciju, žurku selimo na plafon...'.
Šteta uvoda.
A i svi aktivisti su po spotu u slobodno vrijeme ispali ista Simona Gotovac.
Prijatelj Pero se lijepo osvrnuo na "Guzotres" napisavši '..Zach De La Rocha se okreće u vreći za spavanje pod oblačnim nebom El Salvadora.'
Heh.
Najbolji trenutak ploče je definitivno "Ludilo Plan", jer Juri ima nešto za reći, a da ne urla. Na sličnu šemu pjesme "Bluz Za Moju Majku" glas se stišao i smirio i svaka riječ sjeda na svoje mjesto. Delay miluje i osjećaš se cjelovit. Imaš plan. I osjećaš se smireno i odlučno. Dobitna kombinacija.
Drugi favorit mi je "Tice iz istog razloga zašto su mi "Ludilo Plan" i "Gengst!ll" super; jer je više iz srca i života, a manje iz novina. A i ima simpa Frusciante outro.
Na kraju albuma je Jurijeva recitacija koja je ipak premetaforična za moj ADD mozak premda je odrecitirana uvjerljivije i bolje nego što bi to učinili mnogi cro-glumci. Pa bar to...
I to je kraj drugog St!llness albuma.
I kol'ko mi je drago tolko mi je i malo krivo. Drago mi je da je drugi album stigao i malo krivo da vrijeme tako brzo leti. Nije da St!llnessu ikako želim kratku karijeru, ali već sad osjećam da će mi malo faliti ako ikad prestanu s radom. Ta ekipica iz kvarta koja mijenja svijet koliko i moj fikus i onaj blesavi Ljubičić...
I sad bi mogao bit zločest i napisati da ako mi tu i tamo padne napamet slušat reggae i dub s ovih prostora bez beda posegnut za Tehno Mudima i ostavit St!llness na polici, ali samo da znate iako ne marim za njihov aktivizam cijenim da su bar dali nešto od sebe. Neki trud. I to se vidi. I kad sviraju koncerte ne predaju ex cathedra, već dopuštaju dvostranu komuniciraju. I mogu popit više rakije od Vladimira Šeksa.
Možda da su u paket za preživljavanje stavili i trzalicu, udicu i čokančić... Za sebe... Pa i za ekipu s kvarta.
Jer je još uvijek najbolji model misli globalno-djeluj lokalno.
Od Travnog preko Gacke do Kamena.