James Blake Overgrown Republic 2013.
Blake je zrelost pokazao u prvom albumu "James Blake", a drugim je albumom slušateljstvu dokazao kako uistinu posjeduje talent te da uspješni prvijenac nije bio samo puki pogodak.
Blake je zrelost pokazao u prvom albumu "James Blake" (iste je godine, malo nakon prvijenca, izdao i EP "Enough Thunder" na kojem je gostovao Justin Vernon), a drugim je albumom slušateljstvu dokazao kako uistinu posjeduje talent te da uspješni prvijenac nije bio samo puki pogodak. Album "Overgrown" kao da se izravno nastavlja na prvijenac - krasi ga isti način pjevanja (elektronski ili elektrizirani soul) što Blakeove radove čini drukčijim i primamljivim ostvarenjima, dok instrumentalni dio albuma i nije naročito pamtljiv, ali zato pristaje vokalnim dionicama.
Iz prvog singla ("Retrograde") moglo se naslutiti da kvaliteta materijala u drugom albumu ne bi trebala opasti, a naslućivanje je potvrđeno već u prvoj pjesmi albuma ("Overgrown"). Sporiji ritmovi i mračniji tonovi, koji kao da su izašli iz radionice Massive Attacka, obilježavaju prvi dio albuma ("I am Sold", "Life Round Here"). U Blakea nema furioznosti, njega odlikuje harmoničnost što se dodatno postiže ponavljanjem stihova, a povremeno se (naročito u skladbi "Voyeur") mogu čuti sampleovi karakteristični za elektronsku i plesnu glazbu što je nastajala na prijelazu tisućljeća, tragovi acid i house glazbe koju je brižno njegovao Laurent Garnier i sva sila DJ-eva kojih se danas nerado sjećam jer su mi balkanski folkeri i poperi, uvidjevši kako pjesme s umjetnim ritmom još jače ponesu razvaljenu i razgaljenu publiku, uspjeli zgaditi elektronsku glazbu. U skladbi "Digital Lion" gostuje Brian Eno, dok u skladbi "Take a Fall for Me" gostuje RZA - ne znam zašto i kako (niti me zanima), ali da se mene pita, moglo se i bez njega - nekako mi se ne uklapa rap u cijelu ovu soul priču, strši poput dreadlocksa na Vladinom božićnom domjenku.
Drugim albumom Blake ne pruža spektakularni spektar zvukova; sve smo to, makar u natruhama, mogli čuti u hvaljenom prvijencu ("Dlm" i "Out Love Comes Back" ponajviše podsjećaju na njega). Pojedine pjesme ili makar njihove obrade mogu zamisliti u noćnim klubovima, a hoće li se Blake u međuvremenu opustiti i prepustiti čarima populizma ili doslovno razvaljivati odabrani tip slušateljstva, čut ćemo u albumima što slijede.