Rijetko kada  je neki hrvatski bend u svojim počecima zvučao toliko nehrvatski i  miljama ispred većine cro glazbene produkcije devedesetih. Kada je uvriježeno mišljenje da je jedini razlog 'neuspjeha' tog benda činjenica da nije nastao negdje u Americi, onda većina glazbenih kritičara iz tog doba ima određene simpatije prema dotičnom bendu. Overflow naravno zaslužuje te simpatije kao vječni underdog koji je trebao dobiti više nego što mu je sudbina podijelila.

Na novi album čekalo se dugo, predugo. Prestanak s radom početkom dvijetisućitih, pa onda okupljanje pomlađene postave pa onda album sa ponovno snimljenim nekim starim pjesmama pa onda godine sviranja okolo i najava novog 'pravog' albuma. Sada kada je taj novi album napokon porođen svi se natječu u lovorikama. No realno "Hit me!" nije odličan album (odlično produciran doduše jeste) i ne ulazi u kategoriju najboljeg albuma ove godine, a kamo li desetljeća, kao što su neki pisali.

Naime, na albumu je jednostavno previše pjesama. Počinje odlično, prve četiri pjesme su zakon singalong pank. A onda kako pjesme prolaze sve nekako ide prema dolje, osim odlične "Brown Eyes". Hvala bogu album na putu prema dolje ne dotakne dno nego je ok za poslušat. Ali za najbolji hrvatski punk bend s tolikom pauzom između albuma letvica je postavljena puno više. Ne znam, da su izdali EP s pet, šest pjesama potpisao bih odmah da je jedno od najboljih ostvarenja godine. Ovako...

No, na sreću Overflow je jebeno dobar live bend, a materijala za koncerte imaju u obilju tako da ću idući tjedan stavit majicu s metom na trbuščić i udri u Tvornicu

www.overflow-tv.com
www.myspace.com/overflowpunkrock