The History Of Apple Pie Out Of View Rough Trade 2013.
Međuigra nježnih, sanjivih vokala i jakih, bučnih gitara je ono što uistinu volim slušati. Doduše, puno je grupa koje ne uspijevaju sve to odraditi na pravi način, ali The History Of Apple Pie nije jedna od njih. Oni su uspjeli svoju mladenačku energiju preusmjeriti na 10 dobrih pjesama
Ovo je bilo krajnje jednostavno. Bilo je potrebno da Dražen tamo negdje iza Nove godine na google grupi napiše 'i još malo devedesetih' te stavi link na The History Of Apple Pie (više je nepotrebno raspravljati o glupavim imenima tih nekih novih bendova). Malo soundcloud, malo youtube i imao sam novi najdraži shoegaze-dream pop-revival bend u tom trenutku, čak i prije nego je Rough Trade objavio njihov nastupni album.
THOAP su me i s uvodnim singleovima kojih je, inače, prije samog albuma bilo poprilično, neizostavno podsjetili na Lush, jednu od četiri najdraže britanske grupe s početka devedesetih. Stephanie svojim vokalom jako podsjeća na Miki, tu je i Kelly koja te vokale 'dupla' baš kao što je to radila Emma, a muški dio benda to muzički izvrsno prati baš kao što su to radili Chris i Phil (čak me i ovaj kombi s naslovnice "Out Of View" pomalo podsjeća na fića s naslovnica ponekih Lush EP-eva).
No, da se razumijemo, iako to možda ne bi trebalo ni napominjati, THOAP nikako nisu kopija slavnih prethodnika. The History Of Apple Pie svoje razigrane pop pjesme vežu na poprilično bučnu gitarsku podlogu što de facto Lush nikada u toj mjeri nisu radili ("Lovelife" je bio najbliži ovakvom zvuku, ali opet poprilično na drugu, gotovo pa pulpovsku stranu - pa i duet s Jarvisom je bio tu). Jednostavno, usporedba između ova dva benda se morala dogoditi, baš kao što je to bio slučaj kada su se pojavile Dum Dum Girls.
Sam "Out Of View" je razigrani album koji govori o tipičnim adolescentskim temama i to radi na lijep način. Uz predivne vokale, glavna snaga ove grupe su gitarske dionice koje na nekim trenutcima odskaču od britanskog i naginju američkom zvuku 90ih, a pogotovo je to slučaj u "Do It Wrong", uz "I Want More", "Mallory" i "The Warrior", jednog od vrhunaca albuma. Ima toga još - solaža na "Glitch" je totalni zakon, a i laganiju "You're So Cool" nosi sjajna gitarska dionica. Upravo ta međuigra nježnih, sanjivih vokala i jakih, bučnih gitara je ono što uistinu volim slušati. Doduše, puno je grupa koje ne uspijevaju sve to odraditi na pravi način, ali THOAP nije jedna od njih. Oni su uspjeli svoju mladenačku energiju preusmjeriti na 10 dobrih pjesama. "Out Of View" bi mogao biti početak jedne zanimljive karijere, a čak i da sljedeći koraci ostanu nedorečeni, ovih 40-ak minuta je, barem u mojem slučaju, na lijep način obilježilo početak ove godine.
I da, ovaj album je jedini koji posljednjih dana uspijeva izbaciti "m b v" u mojim plejerima. A to je, u mom slučaju, i više nego dovoljna preporuka za The History Of Apple Pie.
p.s. Možda sam pretjerao s količinom usporedbi s Lush, ali jednostavno si nisam mogao pomoći kako zbog zvuka kojeg THOAP njeguju, tako i želje za podsjećanjem na sve divne trenutke koje sam imao s "Split", "Spooky", "Lovelife" i svim mogućim EP-ima i singlovima ove grupe. Jebiga, teško mi je napisati kultni za neke albume pa to ovako radim.