Orlando Julius svakako je legenda afričke glazbe. Rođen daleke 1943. on je od 60-ih godina prisutan na nigerijskoj glazbenoj sceni, a "Super Afro Sound", krucijalni album iz 1966., doživio je svoju slavu i u 'zapadnom svijetu'. Baš kao njegov poznatiji sunarodnjak Fela Kuti, koji je prije samostalne karijere svirao u njegovom The Modern Aces bandu, i Orlando Julius je sjajan pjevač i saksofonist te je u svoju glazbu pomiješao tradicijske i moderne elemente.

Ovaj Nigerijac sve donedavno nije iskoristio svu pompu koja se posljednjih godina stvorila oko afričke glazbe. Diskografski nije bio aktivan, barem što se međunarodnih izdanja tiče, više od desetljeća, ali su se posljednjih godina ipak dogodili neki pomaci, prvenstveno u vidu reizdanja njegovih najboljih albuma. Prvo je Strut Records 2000. objavio reizdanje "Super Afro Sound"-a, a godinu kasnije je Voodoo Funk isto napravio i s albumom "Orlando Julius and the Afro Sounders". Kako su oba reizdanja odlično prošla, vjerojatno je i njemu netko rekao da bi bilo dobro odraditi i neki novi materijal. Ili je jednostavno pokleknuo zovu Heliocentricsa.

Teško je pobrojati sve što šu Heliocentricsi radili i s kime su surađivali zadnjih 10-ak godina, ali za ovu priču je potrebno spomenuti sjajan "Inspiration Information" kojeg su prije pet godina snimili s Mulatu Astatkeom. Tada su se pokazali da mogu uspješno plivati i u afro vodama, a sada su to samo potvrdili.

"Jaiyede Afro" je sjajan album, jedan od najboljih koji nam s Crnog kontineta dolazi ove godine. Heliocentricsi su uspjeli u potpunosti rekosntruirati afro-zvuk 70ih godina, a kako je cijeli album sniman analogno, često se može ovaj novi materijal zamijeniti s nekim radovima Orlanda Juliusa ili nekog drugog afričkog izvođača od prije par desetljeća. Mene u par trenutaka ovaj album najviše podsjeća na Orchestre Poly-Rythmo De Cotonou i njihovu esencijalnu kompilaciju "Echoes Hypnotiques 1969-1979".

Da bi se potvrdila teorija o starijem zvuku, na "Jaiyede Afro" je prisutno i nekoliko starijih pjesama. Tako je uvodna, "Buje Buje" prvi put objavljena 1973. na već spomenutom "Orlando Julius and the Afrosounders" albumu, a isto je slučaj i s "Aseni". Te pjesme ipak na "Jaiyede Afro" zvuče prilično drugačije, dosta punijeg zvuka, a "Buje Buje" svojom hipnotičkom temom uvlači slušatelja u album te već na početku nudi jedan od njegovih vrhunaca.

U stvari, možda je bolje reći kako "Buje Buje" zadaje smjer kojim će se "Jaiyede Afro" kretati. Orlandov afro-jazz pomiješan sa soulom Heliocentricsa uz zrno psihodelije ("Alafia"), gotovo pa plemenskih napjeva ("Oho Oba Blues") i pjesama koje su kao stvorene za blaxploitation filmove ("Sangodele"), ovom albumu daje jedan čudni, smirujući ugođaj kojem se nije teško prepustiti. Nema tu nekih žestokih afrobeat himni (najbliža tome je "Aseni"), ali i dalje je sve prepuno plesnih pjesama prije svega zahvaljujući ubitačnoj ritam sekciji koja, uz Orlandov saksofon, nosi cijeli album.

Nisu se Orlando Julius i Heliocentricsi uvukli u zamku snimanja previše dugih pjesama iako im to nitko ne bi zamjerio s obzirom kako su sve teme jako zarazne i kako ne bi smetalo da traju i duže, što će se vjerojatno događati na koncertima. Pjesme su ipak složene u pristojnih pet-šest minuta, a izuzetak su "Buje Buje" i esencijalna "Be Counted" koja potpuno uništava sa sjajnom prljavom saks dionicom.

Kada vidite koliko je glazbenika nakon 10-ak godina karijere praktično neprepoznatljivo u kvaliteti svojeg rada, onda još više cijenite činjenicu da je netko desetljećima u stanju ostati na visokom nivou, a usudio bih se reći čak i nadmašiti sve ranije radove. Prošle godine to je napravio Mulatu Astatke sa "Sketches Of Ethiopia", ove imamo "Jaiyede Afro", a najljepša stvar u svemu je da ćemo Orlanda Juliusa, baš kao što je to bio slučaj s Mulateom, imati priliku gledati u neposrednoj blizini. Lokacija je, naravno, ista – Kino Šiška, a zaokružite 11. veljače 2015. u svojem kalendaru. Koncert ne bi trebao biti ništa manje od spektakularnog. Uostalom, poslušajte "Jaiyede Afro" pa ćete shvatiti da sam u pravu.