Recenzije

Hot Chip One Life Stand Parlophone 2010.

srijeda, 10. veljače 2010

"One Life Stand" nije donio nikakav revolucionarni novi pristup, već je Hot Chip samo nastavio s onim što najbolje zna - raditi sanjive pop pjesme koje će vas natjerati na ples, na smijeh, na traženje svjetlosti u ovim sumornim danima

Taj jebeni James Murphy totalna je faca. Osim što je nenadjebivi lider jedne od najboljih grupa proteklog desetljeća (LCD Soundsystem za onih nekoliko ljudi koji čitaju pot listu, a ne znaju o kojoj se grupi radi), sa svojom diskografskom kućom (DFA Records za onih istih nekoliko ljudi) ponudio je još dosta zanimljivih glazbenika, prije svega britansku grupu Hot Chip.

Kada je prije sada već četiri godine DFA objavio "The Warning", vjerojatno nitko nije očekivao kako će se Hot Chip pretvoriti u jednog od najvažnijih pop izvođača na svijetu. Međutim, mješavina elektronske glazbe s indie-rockom te nevjerojatni glasovi Alexisa Taylora i Joe Goddarda, bez većih problema našla je put do slušatelja i to različitih glazbenih svjetonazora. Hot Chip su umijećem pravljenja genijalnih pjesama očarali i indie-rockere, techno manijake, ali i one koji se zadovoljavaju glazbenim odabirom radijskih urednika. Jebiga, kada i na Radio Dubrovniku redovito možete čuti "Boy From School" i neke druge Hot Chip pjesme, onda je jasno kako su momci uspjeli.

A svoj uspjeh Hot Chip su iskoristili kako bi što više materijala predstavili publici. Nakon "The Warninga" (koji je objavljen 2006., a koji je bio njihov treći album ako računamo i "Sanfrandisco E-Pee"), objavljen je i "Made In The Dark" te "DJ Kicks" i "A Bugget Out Mix", dvije serije miksanih CD-a. Sve to je zaokruženo nedavnim objavljivanjem novog studijskog albuma koji nosi naziv "One Life Stand".

Novi album nije donio nikakav revolucionarni novi pristup, već je Hot Chip samo nastavio s onim što najbolje zna - raditi sanjive pop pjesme koje će vas natjerati na ples, na smijeh, na traženje svjetlosti u ovim sumornim danima. Već na samom početku grupa udara u glavu - "Thieves In The Night" apsolutni je hit početka ove godine. Iako joj 6-minutno trajanje ne obećava puštanje na svim radijskim postajama, svaki glazbeni urednik koji ne prepozna ovu pjesmu trebao bi odmah dobiti otkaz. Jer, "Thieves In The Night" je esencija ove grupe, ali i pravi ogled kako se za pravljenje hita u 2010. godini ne treba služiti recikliranjem niti eksperimentiranjem. Jebiga, pop glazba uvijek je bila jednostavna - ritam treba držati pjesmu, melodija mora biti zarazna, poželjno je imati koji 'ououou' ili 'lalalala' u pjesmi (u ovom slučaju 'uououou') i onda ti je samo ostalo da napraviš dobar refren na koji će se ljudi zakačiti. "Happiness is what we all want; May it be that we don't always want" je taj refren, a sve ostale muzičke eskapade koje nalazimo u ovoj pjesmi (odlična gitarska solaža nakon prvog refrena, inspirativni synth zvukovi...) su samo bonus. "Thieves In The Night" spada u onu vrstu pjesama koje bih volio čuti da prvi put uđem u neki nepoznati klub, a što sam opisao jednom na ovim stranicama.

No, "One Life Stand" nije samo "Thieves In The Night". Već "Hand Me Down Your Love" nudi prepoznatljiv Hot Chip minimalni zvuk (i minimalni tekst), "I Feel Better" vuče na najbolje dane Pet Shop Boysa, a naslovna pjesma je još jedan potencijalni hit, pogotovo u nekom od brojnih remikseva koji će sigurno uslijediti. "Brothers" je jedna od dvije pjesme koje mi ni nakon desetak slušanja nisu legle (druga je "We Have Love"), ali nakon nje dolazi odlična laganica "Slush" koju nosi nevjerojatno pjevanje Taylora i Goddarda. Do kraja albuma ostala je još jedna laganica - "Keep Quiet", solidna "Alley Cats" te "Take It In", odlično odabrana pjesma za zatvaranje albuma. Nešto mračniji početak pjesme pretvara se u harmonični refren koji nudi onu svjetlost koju smo tražili desetak redaka ranije.

Ono što se ne može preskočiti kada se priča o ovom albumu je nevjerojatna količina emocija koja izbija iz Hot Chip stihova. Iako je nekima možda ljigavo slušati sve te ispade ljubavi kojima nas "One Life Stand" obasipa, mene osobno to sve jako veseli. Mislim, treba imati i hrabrosti pa na vrhuncu svoje slave pisati stihove poput 'I've knows for a long time; You are my love life' ili 'Now that we're older; There's more that we must do; With songs we remember; Remember My Love Is With You' ili 'We have love; Give it up; Give it up; There is nothing else to proud of'. Mnogi na takve tekstove odmahuju glavom ili im se podmsjehuju, ali Hot Chip nije briga. Oni su iskreni i ne boje se pjevati o svojim osjećajima. Jesam li spomenuo kako ovaj album donosi svjetlost ovim tmurnim danima?

hotchip.co.uk
myspace.com/hotchip