"On Patrol" je četvrti solo album Camerona Stallonesa, gitarista kalifornijskog psychedelic rock benda Magic Lantern. Sastoji se od devet stvari poluimprovizirane psihodelije, drone-a, minimalne glazbe, delaya, reverba i feedbacka.

"On Patrol" definitivno percipiram kao ljetnu glazbu. Nisam siguran je li mi tako bilo na prvo slušanje, ali nakon ovog ljeta teško da će se ta percepcija promijeniti, iako nemam u glavi baš jasnu kategoriju ljetne glazbe. Jedina direktna asocijacija na ljetnu glazbu mi je Harry Belafonte, a to problemu niti pomaže, niti odmaže. Prva pak asocijacija na Sun Araw mi je prigoda kada sam ga pustio na Radio Studentu i Ludva (autor recenzije trećeg The Jesus Lizarda na naslovnici Pot Liste) me preko SMS-a nazvao 'nepopravljivim hipikom'.

A prve asocijacije na ljeto su obitavanja po za urheimatima od kojih je svaki po nečemu više 'ur', čitanje knjiga i Dylan Doga u hladu dok obitelj čeka tvoje 'evo, sad ću', rasprave s rođacima o tome što ćemo kad dođem na zimu, kojim prijevoznim sredstvom bi najbolje bilo dogodine ponoviti današnje veslanje do obližnjeg mjesta i popit kavu ujutro te ponoviti to navečer uz pivu, zatupljujuća i dosadna pijanstvovanja po gradu, spoznaja da u Zadru ipak ima života i da ti ne znaš što bi s tim. U tu sliku ljeta se Sun Araw nimalo ne uklapa.

No natrag na Ludvu...

Završe ljetni rokovi, preznojiš se ko pas penjući se na peti kat Studenta, nosiš šest pivi jer pretpostavljaš da će gore biti dvoje ljudi, no na 'možda dođem' foru se pojavi još dvoje sa po četiri pive misleći da će nas biti dvoje. Taman dovoljno da zaboraviš koliko ti je ispita i seminara ostalo za jesen. Tada u podlozi puštaš "Bump Up (High Step)" sa seveninča koji je izašao uz "On Patrol" i Ludva ti pošalje poruku u kojoj te nazove nepopravljivim hipikom (što ti niukojem smislu nisi) i par dana kasnije na svojem koncertu vrijeđa tvoje voditeljske vještine jer si se zapleo kad si opisivao oblik i sadržaj USB-sticka koji si prošli tjedan ostavio na radiju i u eteru molio ljude da ti ga vrate.

To je dio ljeta za koji vežem Sun Araw. Kad sam u Zagrebu, psihodelija s karipskim prizvukom i repetitivni echo-blues uvodne "Ma Holo" imaju smisla. I za vrijeme pive na klupi s ljudima, i u slušalicama u tramvaju na povratku doma. Kad na kraju dođem na to more na koje ova glazba tako jasno doziva, nemam potrebe ni za Sun Arawom ni za ugođajem koji on na prvu loptu stvara. Ljeta su ipak, barem meni, puno drukčija. I ne bi ih mijenjao. Da ne napustim svoju tradiciju loših i cheesy završetaka - možda je u tome i poanta. Da nas glazba 'vodi i zove na neka druga mjesta'. Da se primjerice na trenutak prešaltamo u ugođaj nekog filmski savršenog ljeta. U tom smislu, Sun Araw je meni the ljetna glazba.

www.sunaraw.com
www.myspace.com/sunaraw