Ramones. Pizza. Encino Man. Zombiji. Skejtanje. Pivo. Mornarske kape. Krupje šilterice. Vožnja na triciklima po Jakuševcu. Vožnja do Marsa u boci Jägermeistera. Tardo punk.Yo-yos. Bazeni na napuhavanje... Zvuči nemoguće? Ili barem nepoželjno? Nemoguće, možda. To ćemo vidjet kroz tekst. A ako je vaš odgovor na drugo pitanje nesumnjivo da, to samo znači da ste Yo-yo. Čestitam.

Mean Jeans su bend iz Portlanda, grada u državi Oregon, poprišta popularne serije Portlandia. Sve ono što se parodira u Portlandiji je istina. Ne zato kaj sam bio i posvjedočio već zato što sve što je na TV-u je istina. Ili na kompu. Istina je grozna i ja joj želim sve najgore. Zato sam ja uzeo savjet Davora Gobca i vratio se u garažu koju, kao većina Hrvata, nisam nikad ni imao. Garaža je ovdje sinonim za mentalni prostor za koji smo svjesni da postoji, ali u koji nikad ne idemo, jer smo tamo samo nabacali sve one stvari za koje brijemo da su potencijalno važne, al za koje nas trenutno libo rac. Ta garaža je prostor koji će nam sačuvati glavu kad dođe do zombi apokalipse. Ante tvrdi da se u tom slučaju treba zbuksat u kuću u Lici i uzgajat ovce i imat puno municije i poluautomatske puške. Možda. Al meni je nekak draže bit među stripovima, plakatima na Ninja Kornjače, baseball palicom koju sam rabio kao klinac, dvosjeklom sjekirom koju sam kupio na nekom nerd sajmu i starim ljubavnim pismima. Rekao bi i longplejkama, ali to je jedini životno-krucijalni dio opreme koji sam spasio iz prašine i primijenio u svakidašnjem životu. Neka me zombiji podsjete na ostatak. I podsjete me. Svaki dan. Zombi apokalipsa na RTL-u, na parkiralištu, na telefonu kad zovem korisničku podršku, na biciklističkim stazama... I eto me u garaži. Napokon. Moram priznat da se tu osjećam malo bolje. Kad zapne, kad ti youtube i torrenti govore da te zaboli za sonic boom koji je učinio internet, jer je on itekako dio one istine kojoj želiš herpes zoster na čeonom režnju, najbolje je učiniti par koraka unatrag i možda dođeš na neku pregledniju točku. Ili u neki ugodniji Oregon. Gdje se Gooniesi voze na biciklima, a Mean Jeans rade raketu od Jägermeistera za odlazak na Mars.

Kada bi ljudska vrsta birala izaslanike za Mars Mean Jeansi bi dobili moj glas. Zamislite, trojac Jeans Wilder, Billy Jeans i Jr. Jeans (koji je na basu zamijenio Howiea Doodata), obučeni pola na Ramonese, a pola na tri amigosa (i tu NARAVNO mislim na originalna Tri Amigosa; Martina Shorta, Stevu Martina i Chevy Fucking Chasea!!!) dolaze sa srolanim jointom, six packom piva, Penthouse duplericom i pizzom. No, pošto Mean Jeans nisu na TV-u, vjerojatno će poslati neku varijantu voditelja RTL dnevnika ili Anđela Jurkasa. Jer to je istina. A ona boli. Da, da, da. Znam. Mean Jeans jesu na internetu. Pazim ne uvodni dio priče. Ali nemojmo biti naivni. Ne mogu oni doć na red, jer je Google pao radi naleta pretraga koje se tiču novih NFL uniforma i Ryana Seacresta. Duh!

Svi znate za Gaussovu krivulju. I svi znate za Metallicu i njihov album "...And Justice For All"? Odlično. Kao mlađi moji omiljeni bend je bila Metallica. Opasan bend koji je pokušao biti društveno angažiran na sat vremena (ovo je bitno jer "Justice" ima 9 stvari). Nakon nekog vremena sam shvatio da su mi glazbeni heroji veći dušeri od Davora 'Tko je to jebote?' Rončevića pa pređoh na Beastie Boyse i Mule i Atari Teenage Riot. No, da se vratimo na Metallicu. Kada me jednom frend pitao koliko prosječno jedna pop stvar traje (da, metal je pop šminkeru s crnim ružem i više maskare od Robbija Smitha) ja sam ispalio: '5 minuta, jebote!', jer, jebiga, Metallica nije posustajala dok Kirk Hammet ne bi dobio artritis od solaža. Na što se dugi frend zgrozio i odmah ispravio netočan navoda: 'Kaj briješ?! 3 minute.' Dakle, tu je špica Gaussove krivulje trajanja pop stvari. Na 3 minute. Mean Jeans su na njoj malo lijevo od centra (ubij se Pašaliću!). Njihove stvari u prosjeku traju 2 do 2 i pol minute i to na novom albumu. Prvi album "Are You Serious?" ima 13 stvari i traje 26 minuta. Novi "On Mars" ima također 13 stvari, ali traje 37 minuta. Aranžmani buraz! Novostečen glazbena zrelost! Da, ziher. Mean Jeans su na novom albumu doslovno nastavili tamo gdje su stali na prvom samo u neznatno duljem formatu. Negdje između pizzerije, benzinske i Marsa potvrđujući izjavu Calvin Johnsona 'Rock N Roll is a teenage sport, ment to be played by teenagers of all ages - they could be 15, 25 or 35. It all boils down to whether they've got the love in their hearts, that beautiful teenage spirit...'

"On Mars" ima 3 akorda i skoro isto toliko tema. Ali sve su to životno važne teme; zombi kukci u mozgu, traperice, školska užina, Mars, djevojke, Yo-yo-i i tulumi. Prekrasno zapakirane u garažne gitare i kiše činela i doboša i bas linije koji vas sigurno i bez puno kerefeka vode kroz album. Malo je lijeno Mean Jeans uspoređivati s Ramonesima (mislim, iz Portlanda su, haha), ali pjesme su kratke i slatke, a teme su pop i ljubav i punk. Pa eto.

Šta još reći o bendu koji koristi Twitter da scenu po scenu prepriča što se događa u "Encino Man-u" i snimaju spotove s komadom pizze zakucanim za bas bubanj? Da se želim ljubit s njima? Ne, nego: 'Ovo nije istina!'. I nije. Ovo je toliko odličan bend da nema šanse da postoji. Ko Gooniesi. Odlična ekipa u mojoj glavi i mojoj garaži. Daj dođite tu na druženje i pljugu! Tu je zakon!

Opasnost od repeata: "Hangin' Tuff", "Crummy Crummy", "Come Toobin'", "Anybody Out There", "Night Of The Creeps", "Forever In Mean Jeans", "2 Twisted 2 Love U", "Total Yo-Yo", "School Lunch Victim", "I'm A Pile", "Life On Mars", "Ready To Rip", "Don't Stop Partying".