Recenzije

The Gourds Old Mad Joy Vanguard 2011.

četvrtak, 8. prosinca 2011

Deseti po redu studijski album americana honky-tonky-wanky majstora iz Austina zvuči isto kao i prethodnih devet. Sad, ovakav zaključak bi možda bilo bolje servirati na kraju osvrta nego na početku...

Deseti po redu studijski album americana honky-tonky-wanky majstora iz Austina zvuči isto kao i prethodnih devet. Sad, ovakav zaključak bi možda bilo bolje servirati na kraju osvrta nego na početku, da sam po sebi nije možda i najvažniji u cijeloj priči oko novog materijala. Naime, nije samo nama koji slušamo ovakvu glazbu još prije 5-6 godina bilo jasno da su Gourdsi odsvirali svoje (uostalom, jedna od prvih recenzija na Pot listi bavila se upravo njihovim pred-zadnjim albumom), već je do sličnog zaključka došao i sam bend.

Zbog čega su odlučili pokušati sve ne bi li malo osvježili formulu koja uključuje country-rock zvuk natopljen harmonikom oko kojega su posložili duhovitost tekstova i kolažni pristup svirci na tragu Pavement ili Camper Van Beethoven. Napustili su Yep Roc i prešli na Vanguard, usput po prvi puta izabravši snimiti materijal izvan Austina i to u Woodstocku, u legendarnom studiju Levona Helma i The Banda. Međutim, odmak od rutine nije ovaj miks americane i underground popa učinio bitno drugačijim.

"Old Man Joy" starta energično i veselo, kao i svaka Gourds ploča. Kvragu, čak je i lanjski iskorak autora većine materijala i lidera benda Kevina Russella, izdan pod kodnim imenom "Shinyribs", počeo na isti način. Optimistični ritam, harmonika koja dušu dira, specifični vokal koji je podjednako ugodan zbog svoje boje i iritantan zbog nazalnog stila. U sudaru s ovako ugodnim zvukom teško je pomisliti da postoje stvari poput ekonomije, kišnog dana ili lockouta.

Nažalost, postoje. Nažalost, ispod svog tog površinskog sjaja nema ničega posebnog. Nekada su pjesme Gourdsa donosile otkačene tekstove i puno kompleksniju svirku. Danas su tekstovi šablona, svirka ravna. Jednostavno, formula je potrošena. Ako se prvi put susrećete s ovim bendom i sviđa vam se zvukovna kombinacija, radije posegnite za nekim od starijih albuma, posebice iz razdoblja s početka milenija (moj favorit je sjajni "Blood Of The Ram" iz 2004.). Ako ste upoznati s njihovim radom, novi materijal vam je potreban kao još jedan swingman Miami Heatu.

Uostalom, hajdemo brzinski proći kroz cijeli materijal i izračunati kakvu ocjenu zaslužuje na skali od 1 do 10. Formula je jednostavna, svaka pjesma dobiva svoju ocjenu, na kraju ih zbrojimo, dijelimo i eto nam zaključka u vidu broja koji će dovoljno govoriti sam za sebe.

"I Want It So Bad" - 4 (country pjesmuljak, čak ni to što dobro zvuči ne može sakriti banalnost glazbenih rješenja i teksta)

"Drop The Charges" - 3 (pop-otkačenost ima smisla kada je ne pokušavaš ostvariti na silu, a ovo zvuči kao silovanje)

"Two Sparrows" - 4 (Russellu jednostavno ne leži ambicioznost ovakvog tipa, preduga i preozbiljna pjesma kroz koju se ne prolazi lako)

"Drop What I'm Doing" - 3 (ima nekakav riff netipičan za Gourdse, ali tipičan za americana bend koji loše kopira Stonese, ako su ovo pomaci na koje su mislili kada su se odlučili za promjene – zvučati kao loša verzija Jaggera i Richardsa – ona bolje da su ostali na starom)

"Haunted" - 2 (pokušaj nekakve country-rock balade koji ni trenutka ne zaokuplja pažnju)

"Melchert" - 5 (klasična Gourds pjesma, samo što joj nedostaje one razigranosti i šarma od prije deset godina, bend kao da ni sam ne vjeruje u ovo što radi pa se skriva iza nepotrebnih classic-rock klišeja)

"Ink And Grief" - 6 (solidna Russellova laganica, bez ironičnog odmaka, ali barem zvuči kao pjesma s glavom i repom)

"Peppermint City" - 5 (e, ovo je pravi Russell, zezancija od početka do kraja, šteta jedino što pjesma nije nešto)

"Marginalized" - 6 (ugodan Gourds trenutak, fino isprepleteni usponi i padovi, ali opet predug i jednostavno ne-dovoljno katarzičan bez harmonike, iako višeglasje na kraju zvuči stvarno dobro)

"You Must Not Know" - 3 (country poskočica za popuniti album, imaš osjeća da su je napisali za manje minuta nego traje)

"Eyes Of a Child" - 7 (da je malo brža, ovo bi bila bez premca najbolja pjesma na albumu, ali i ovako ostaje valjda jedina koja bi se mogla naći na nekim starijim pločama)

"Your Benefit" - 5 (opet Gourds trenutak, previše orgulja koje ubijaju solidnu gitaru, a postavlja se i pitanje zašto je harmonika ovoliko ignorirana)

53 / 12 = 4.41666666666666666666666666666667

www.thegourds.com