Eto nam Tomahawka, takozvane “supergrupe”, s novim, četvrtim albumom nakon šest godina pauze. Čitajući po internetskim forumima očekivanja koja su obožavatelji imali od ovog albuma, bilo je jasno da se većina ljudi bojala da će se ponoviti priča s posljednjeg albuma, "Anonymous", kada su Duane Denison (gitarist poznat po radu s The Jesus Lizard), John Stanier (bubnjar iz Helmeta) te Mike Patton (poznat jer je Mike Patton) odlučili gotovo u potpunosti napustiti dotadašnji stil i okrenuti se vrlo eksperimentalnoj fuziji tradicionalne indijanske i rock glazbe. Nekima genijalan, drugima pretenciozan i naporan, taj je album u svakom slučaju odudarao od dotadašnjih radova benda pa je bilo upitno u kojem će smjeru bend (projekt?) dalje krenuti.

Na radost ljubitelja njihova konvencionalnija prva dva albuma, ovdje je riječ o svojevrsnom “povratku korijenima”, kao da se "Anonymous" nikad nije dogodio. Kome su se svidjeli "Tomahawk" i "Mit Gas", vrlo će se vjerojatno svidjeti i ovaj album. Dakle "Oddfellows" je kolekcija 13 kraćih pjesama (u prosjeku traju od dvije do tri minute) alternativnog rocka (ili metala, kako vam drago). Od novosti valja spomenuti da se prethodno spomenutoj trojci sada pridružuje Trevor Dunn, još jedno od često viđenih lica avangardne glazbe, a najpoznatiji kao basist i kontrabasist Mr. Bunglea i Fantômasa te suradnik Johna Zorna. On na mjestu basista zamjenjuje Kevina Rutmanisa (inače iz The Melvins) koji je napustio bend nakon drugog albuma.

Nešto što treba posebno naglasiti: ovo je u temeljima rock album. Naravno, nema govora o tome da su Tomahawk odjednom počeli svirati mainstream-rock, ali ipak je razina eksperimentalnosti smanjena. Da će album biti takav, postalo je jasno već prvim singlom "Stone Letter" koji ima svojstveni, čak i pjevni refren, popastičnu strukturu i zanimljive riffove. Čak i Mike Patton zvuči iznimno suzdržano. Ipak, Tomahawk ne bi bili Tomahawk da ne postoji avangardniji dio umetnut u sredinu klasične rock-strukture.

U nešto širem glazbenom smislu, na albumu ima zbilja svega. Od žešćih i uvrnutijih pjesama (naslovna "Oddfellows", "Stone Letter", "Warratorium") pa do kvazibalada ("I.O.U.", "Choke Neck"). Album sadrži pjesme u rasponu od mračnih i melankoličnih, jazzom i punkom inspiriranih pa do čisto metalnih. Zanimljive su i pjesme koje se ističu svojom jezovitom atmosferom poput "A Thousand Eyes" i "I Can Almost See Them". Unatoč tim pjesmama, većinom albuma ipak dominiraju energičnost i pozitivnost. Ulaskom Trevora Dunna u bend moglo se očekivati i dodavanje više stilskih elemenata jazza u glazbu, no ti su utjecaji uglavnom dosta suptilni i očiti samo na pjesmi "Rise Up Dirty Waters". Ta je pjesma ujedno i jedan od vrhunaca albuma, no materijal je kvalitetom inače prilično ujednačen pa nema fillera ili posebno lošijih trenutaka. Što se produkcije albuma tiče, ona je korektna i čista uz podjednako dobro sređen zvuk svih instrumenata. Sve u svemu, teško se oteti dojmu da su u zvuk Tomahawka na ovom albumu utkani dijelovi Faith No Morea, ali i, recimo, "Californije" Mr. Bunglea i Pattonova projekta Peeping Tom (posebno očito u popom inspiriranih segmentima pjesama).

Kad smo kod Pattona, kao i na svakom albumu na kojem sudjeluje, postoji šansa da će zasjeniti i nadjačati ostale glazbenike pa čak i samu glazbu. Ipak, doima se da je na "Oddfellows" Patton stavljen u drugi plan pa je njegov vokal najčešće podređen pjesmama. Drugim riječima i začudo, Patton je ovdje u službi tradicionalnog (ili barem uobičajenijeg) rock-vokalista. Onih "trejdmarkanih" šaputanja, vriskova i ostalih njegovih vokalnih ekshibicija ima i tu, ali uvijek su u službi glazbe. Ti elementi nikad ne postaju toliko naglašeni da bi se fokus s pjesme/benda previše prebacio na samoga Pattona iako on i dalje daje specifični “štih” glazbi. Odlični Denisonovi riffovi, organski zvuk i prikladnost Dunnova basa te Stanierovo bubnjanje nisu ništa manje bitni od vokala na ovom albumu. Tomahawk su, na kraju krajeva, bend u kojem je Patton samo jedan od članova. Jedini koji će time možda biti razočarani su Pattonovi obožavatelji navikli na njegovu avangardniju stranu.

Na kraju, može se samo reći je da je "Oddfellows" odličan album. Dobili smo ono čemu smo se i nadali, niz kompaktnih, zabavnih rock pjesama zaogrnutih plaštom blage eksperimentalnosti u izvedbi vrhunskih glazbenika.

facebook.com/Tomahawkband