Dovoljno je samo ovlaš pogledati diskografije članova Obakea da bi postalo jasno da ovo nije još samo jedan u nizu kopipejstanih bendova ekstremnog metala. Zapravo ovi glazbenici, a ima ih sa svih strana svijeta (od Mađarske do Australije), inače uopće ne sviraju metal. Svi su oni vezani uz jazz, avangardnu i improviziranu glazbu te progresivni rock. Ta činjenica, koja je vrlo lako mogla biti pogubna po kreativnost benda, pokazuje se njihovom najvećom snagom. Zvuk Obakea izgrađen je upravo na toj stilskoj dihotomiji. Nakon solidnog, ali ne posebno upečatljivog debija, novi album donosi puno jače i, čini se, značajno nabrijanije izdanje benda. "Mutations" napokon briše bilo kakve osjećaje neispunjenih potencijala i upitnike vezane uz budućnost benda.

Na njihovoj stranici na Facebooku piše “Genre: You name it...it blasts” i to je uistinu najbrži i najlakši način za opisati njihovu glazbu. Zaista, kažem vam, što god da svirali, razaraju. Kad ipak malo pobliže razmotrimo tu muziku, vidimo da iako na prvo slušanje djeluje kao metal, njena je duša neka druga i drukčija. Na samoj se površini zrcali spoj različitih stilova ekstremnog metala. Ima tu death metala i grindcorea na tragu Dying Fetusa na pjesmi "Seven Rotten Globes", zatim teškog, neprohodnog sludgea kojim kanaliziraju Ufomammut na "Infinite Chain", riffova koji kao da su ispali s albuma Melvinsa ("M"), groovea koji asocira na Gorefest ("Seth Light") pa čak i Toolove progresivnosti na "Second Death of Foreg". Uglavnom, svega pomalo. Obake zvuče kao svi ti bendovi, a opet kao nijedan od njih. Nema tu pukog kopiranja. Ovo je muzika koja je nastala tako da je muzičarima nesputanima očekivanjima i predefiniranim značajkama žanra darovano znanje o motivima, riffovima i principima iz metala. Oni tipično metalne elemente slijepljuju tako da stvaraju glazbu koja se na površini doima poznatom, ali zapravo u jezgri skriva nešto nepoznato i strano. Tu jezgru čine strukture koje imaju više veze s jazzcore bendovima poput Zua negoli s bilo kojim tradicionalnijim metal-bendom. Tek će pažljivije, koncentriranije slušanje otkriti detalje koji ne zvuče baš kao što bi očekivali i koji u sebi sadrže stvarnu prirodu muzike. Glazbeni ekvivalent Frankensteinova čudovišta, ovo je album nemetalnog metala u najčišćem obliku. Predivan na jedan jeziv način. Album na kojem stalno čekate kad će se pojaviti Mike Patton (spoiler: ne pojavi se). Nema sumnje da glazbenici iznimno uživaju u svirci i igranju s metalnim konceptima bez da moraju brinuti o tome kamo ih to vodi.

Nema tu previše okolišanja, Obake su moćni i odlični. Za svaku od osam pjesama na albumu možemo reći da je barem vrlo dobra, bez praznog hoda, a čak i neizbježna ambijentalna stvar "Burnt Down" uspijeva biti zanimljiva (nešto u čemu se mnogi metalni bendovi inače pogube). Sve im polazi za rukom pa tako svi žanrovi kojih se dohvate zvuče odlično. Ipak, neki minus mora postojati, zar ne? U ovom slučaju, riječ je o tome da unatoč dobro složenim pjesama i općenitoj skladateljskoj originalnosti, sličnost sa svim onim spomenutim bendovima ponekad može zasmetati. Kao što sam rekao, nikad nije riječ o pukom kopiranju, ali nije ni posebno uzbudljivo kad već uvodna pjesma "Seven Rotten Globes" na trenutke toliko vuče na "Praise the Lord (Opium of the Masses)" Dying Fetusa.

Unatoč toj manjoj (ili većoj, kako vam drago) zamjerci, sve na albumu je na visokoj razini. Zvuk je topao i voluminozan, dobro oblikovan oko glazbe, a glazbenici su vrhunski. Vokal Lorenzo Esposito Fornasari kameleonskih je sposobnosti bilo da pjeva opernim vokalom ili grlenim, paklenim growlom. Balázs Pándi i Colin Edwin stvaraju čvrstu ritmičku pozadinu i dok sviraju grajndkoraški ultrabrzo i dok vrte džezerske, razlomljene ritmove. Konačno, Eraldo Bernocchi iz gitare izvlači strašne, teške riffove koji služe kao nezaustavljivi motor većine pjesama. Šlag na torti dolazi u vidu fine, sasvim očite sinergije među glazbenicima.

"Mutations" bez previše razmišljanja možemo proglasiti jednim od najuspjelijih ovogodišnjih metalnih izdanja. Ako možete zanemariti sasvim očita, ali izvrnuta nadahnuća bendovima iz branše, čekaju vas super pjesme i super svirka upakirani u pomalo neobičan izričaj.

Tekst izvorno objavljen na engleskom jeziku na angrymetalguy.com