Ha Ha Tonka Novel Sounds Of The Nouveau South Bloodshot 2009.
Njihove kratke organske pjesme uspostavile su skoro pa savršenu ravnotežu između alt. countryja, southern rocka i prošvercanih inde pop dizalica. Planine Ozark, politička mašinerija Toma Pendergasta, knjiga "The Shepherd of the Hills", poplava s početka prošlog stoljeća… priče o rodnom Missouriju - jučer i danas
Ime benda ne zvuči baš privlačno i ozbiljno, ali ushićene usporedbe i hvalospjevi govore suprotno. Prizivanje novih The Band i usporedbe s The Replacements, Kings of Leon i Drive-By Truckers traže opravdanja, ali izgleda da je ponekad korisno vjerovati i tim panegiricima. Preuveličano oduševljavanje zna biti dobar znak iako ono ne može biti čista preslika stvarne zvučne slike mladog benda. I meni će sigurno promaknuti koja suluda usporedba, ali u tome je čar. Svi mi tražimo veliki bend, a veliko je veselje kada nakon par provjera možemo proglasiti novo otkriće, pošteni mali bend s velikim srcem.
U potrazi za nekim novim jugom uvijek imamo posla s prikazama onog starog juga. Naravno, mislim na onu južinu kojom se danas ponajbolje bave Drive-By Truckers. No, bez brzopletih zaključaka. Ha Ha Tonka su light verzija južnjačkog rocka, odnosno njihov zvuk i teme su kombinacija sirovog juga i slatkasto ranjivog indie šarma. Oni ne barataju izravno s ultimativnom sirovošću i gorkom iskrenošću već iz njih crpe teme. Oni su promatrači koji imaju dovoljno vremena za kontemplaciju o novom jugu, tragači za odgovorima u mračnoj prošlosti i pomladak koji sanja o boljem svijetu i konačnom pomirenju prošlosti i sadašnjosti. Njihove kratke organske pjesme uspostavile su skoro pa savršenu ravnotežu između alt. countryja, southern rocka i prošvercanih inde pop dizalica. Planine Ozark, politička mašinerija Toma Pendergasta, knjiga "The Shepherd of the Hills", poplava s početka prošlog stoljeća… priče o rodnom Missouriju - jučer i danas.
Južina je sveprisutna kada zarežu usamljena gitara i mačo-jareći raspuknuti glas Briana Robertsa na uvodnoj "Pendergrast Machine". Toliko prisutna da se odmah da namirisati opako sirov nastavak i toliko mačo-jareći da previše podsjeća na Caleba Followilla iz Kings Of Leon. No, Ha Ha Tonka su još uvijek nevini. Mačizam ne može protiv besramnog indie senzibiliteta. Maske padaju kada umjesto groma sljedeću "Hold My Feet In The Fire" otvara gospel pjevanje, a "The Outpouring" zvuči kao da Drive-By Truckers obrađuju Fleet Foxes. Akustični uvod na "So Quiet, They're Loud" priziva ranog Johna Faheyja, a "Word Climbing" i "Surrounded" na kojima Brian Roberts prepušta mikrofon drugima zvuče kao pjesme nekog drugog benda. Na ovoj drugoj kao da pjeva Willa Sheffa iz Okkervil Rivera. Najupečatljivija pjesma je lagana "Close Every Valve To Your Bleeding Heart" sa stihom kojeg se nećete tek tako riješiti: Only Dostoevsky could kill off a pair like us… Kratka "Giant Strides" presječena je i finalizirana neodoljivom gitarom, a u te dvije minute ima mjesta za usporedbe s Richmond Fontaine i već spomenutim Replacementsima.
Album "Novel Sounds Of The Nouveau South" iz dana u dan postaje sve uvjerljiviji, definitivno zreliji od hvaljenog "Buckle in the Bible Belt" kojeg su prvo izdali kada su se još zvali Amsterband i reizdali 2007. s trenutnim imenom koje nije neka njihova besmislene izmišljotina nego naziv nacionalnog parka u Missouriju. Zato bez predrasuda.