Prvu polovicu ovog, pod navodnim znakovima novog, albuma smo već imali prilike čuti na prije dvije godine objavljenom "Chemical Chords", pošto je uradak koji sada imamo priliku poslušati zapravo nastao već za vrijeme tog istog snimanja. "Not Music" je prema izjavama članova benda doslovno posljednji album Stereolaba te se stoga sluša s pomiješanom dozom nostalgičnog zadovoljstva i gorkog pogleda uprtog u budućnost.

Stereolab su kroz sve ove godine bili slatka konstanta koja bi rijetko kada iznevjerila svoje poklonike. U tihoj progresiji kojoj su težili bend je uvijek uspijevao zavrtiti puni krug te svom radu dati jedan retro-futuristički štih. Toplina koja zrači iz žarulja na instrument tabli kućnog robota je osnovna nit iz koje su do sada mnogo toga izvlačili pa je takav slučaj i s "Not Music".

Naoko nehajno razbacane numere ne pokazuju bend na zalasku snage, ali niti na vrhuncu kreativne moći. "Not Music" sam po sebi ne implicira gotovo ništa o stanju benda. Stereolab je i ovim, izgleda posljednjim uratkom nastavio samonametnutu egizstenciju u niši iz koje im se ne da izlaziti, unutar koje se uspješno mogu uglavnom bočno kretati. Sve naprijed i unatrag su ionako istražili te je preostalo dostojanstveno migoljenje.

Srećom po slušatelje, ovakav ograničeni opis pozicije Stereolaba na zamišljenom glazbenom grafu omeđenom x, y i eventualno z osi čini nepravdu samom materijalu. Novoobjavljenih trinaest skladbi sadrži gomilu sitnih uzbuđenja koja iznova potvrđuju ono što smo od "Switched On" naovamo mogli uvijek pripisati ovom bendu, a to je da su oni (bili) jedna od najzanimljivijih glazbenih formacija svih vremena.

Gorki pogled u budućnost bez Stereolaba donekle može ublažiti posljednja skladba "Not Musica". Atlas Soundov zahvat na galopirajućoj "Neon Beanbag" označava završnicu albuma, a valjda postoji i djelić simbolike u predaji palice iz ruke prekaljenih veterana legitimnom nasljedniku.

www.myspace.com/stereolab