Teško se sjetiti posljednjeg izvođača koji je okupirao naslovnicu NME-a, muzičke verzije 24 sata, a da je istovremeno bio dio jedne od većih kolumni u elitističkom The Wire.

Odd Future Wolf Gang Kill Them All, losanđeleski kolektiv jedva punoljetnih klinaca na čelu s ultratalentiranim neslužbenim liderom Tyler, The Creatorom je nadrastao okvire samog hip hopa. Ako je Fincher sa Social Networkom snimio generacijski film, onda OFWGKTA isto čine za muziku. Njihov rad i postojanje je slika i prilika instant kulture instant generacije, emocionalno sakate i prepune informacija. Nesvjesno, Odd Future su svojim potezima u kratko vrijeme redefinirali definiciju mainstreama i onoga što on može biti tj. onoga što je u njegovim granicama prihvatljivo. Nedvojbeno je kako će ovakva pojava na glazbenoj sceni pomaknuti parametre vrednovanja umjetničkih artefakata – zauvijek.

Cijeli uvodni tekst za OFWGKTA tjedan...

U današnjem izdanju slijedi osvrt na "Nostalgia, Ultra" od Franka Oceana.

*** *** ***

Ovo je sve tak i tak Krehina ideja. On je „fan“. On je s oduševljenjem predložio OFWGKTA tjedan i bio u pravu kako se ovaj kolektiv treba naglasiti kao nešto, pa, anomalično. Atipično u svakom slučaju. Dalje etiketiranje bi zadiralo u ukuse, ali čak i tu je Odd Future pokazao da nisu samo hrpa skejtera koji jede bube i vrijeđa policiju i novinare Fox Newsa. Opus Franka Oceana i Jet Age Of Tomorrow pokazao je drugu stranu medalje kolektiva uz koju možete plesati stiskavac ili šaputati na jastuku. Pa pošto je Kreha najveći fan Tylera i Mellowhypea odlučih učiniti dvije stvari. Prvo, inzistirati da Žac napiše nabrijane albume koji su dobili najviše mjesta u medijima, jer znam da će on to učiniti sa fan-boy žarom kojeg ja nemam i, drugo, napisati osvrte dvaju albuma OFWGKTA kolektiva koji su najdalje od fame i dio žanrova koje rijetko slušam i nikada ne recenziram. Malo plivanja na novoj plaži nikada nije izgubljeno iskustvo. I evo, već u uvodnom dijelu mogu vam reći da mi je drago da me zapalo pisanje o novom albumu Franka Oceana.

Na prvo slušanje ovo je veći cheese od većine stvari na top ljestvici Tonćija Kožula iz 2010. Činilo mi se da sam našao dimenziju u kojoj mi je čak i Kanyeov opus drag. Al' sam se zajeb'o! „Nostalgia/ULTRA“ ne samo da nije s okusom sira već je daleko od bilo kakve Kanyeove megalomanije ili R. Kelly ljigavosti. Bez uvrede prema R. Kellyju. Ipak je on najavangardniji R&B izvođač sa svojom hip-hoperom "Trapped In The Closet".

"Strawberry Swing" je u biti pjesma koja otvara album sa sanjivom gitarom i tom-tom beatom. Frank baca slike kao što su „I'm still kickin' I'm still dreamin'“ i „Say hello and say goodbye to the places you know“ . Možda ovako van konteksta ne zvuči interesantno, no uz glazbenu podlogu, iz moje perspektive Frank zvuči realnije i uvjerljivo u svojoj sjeti i nadi, nego bilo koji singer/songwriter s kojima nas toliko šopaju zadnjih godina. U nekom trenutku stignu i vanzemaljci. Da je ovo snimio legitimni indie bend, Andrija Škare bi ovo puštao kao sentiš trenutak na Žuru.

Lako bi bilo preletjeti po sadržaju novog albuma Franka Oceana i napisati da je još jedan u nizu auto-tune, kastratičnih, R&B izdanja s pjesmicama o trebama umočenima u štaub šećer i drkicu. Tako bi se lako otkrili kao uskogrudni bezveznjak s časom polupunom predrasuda. Frank na "Novocane" i podlogu reminiscentnu odjavne glazbe s prvog Streets Of Rage izdanja za Sega Genesis konzolu niže: „Fuck me good fuck me long fuck me now love me now that I'm gone“. Nije baš tipičan Craig David materijal. U jednom trenutku spomene da mu odabranica voli Z-Tripa što je uvijek tre chic.

"We All Try" nastavlja pomaknuti R&B koncept s izjavama „I believe a marriage isn't between a man and a woman but between love and love.“ Da bi kasnije smrtno ozbiljno izjavio „I don't believe our nations flag is on the moon“. Tu se definitivno zbiva i prenosi nešto više od poziva na ginekološki pregled na stražnjem sicu unajmljene Hummer limuzine.

Prije sada skoro 10 godina moja malenkost je na radijskoj inačici pot liste uputila prijedlog u obliku pjesme "Space To Share" od Scapegoat Wax. Ekipa mi se smijala u eter. Awww, to su bili dani. OK. Scapegoat nije za svakoga, ali je za one kojima je "Songs For Women" odlična stvar. Znam da sam vas zasuo u biti nespektakularnim citatima, koji nikako ne mogu funkcionirati bez spoja izvedbe teksta i glazbe, ali "Songs For Women" čak ima neke lajne koje su super u bilo kojem kontekstu. „But you still come around to eat your lunch with me, But you still park your car and try the bus with me“. Kako ne biti oduševljen ovakvim stihovima. Ako ste nepopravljivi romantični avanturist memorirati ćete ove stihove i reproducirati ih nekoj djevojci kao simpatični primjer izjave simpatija.

Osvrćući se na R&B album koji spominje sviranje gitare u Van Halen stilu, sadrži skit s Radiohead podlogom i lamentira nad bezdušnošću auto-tunea kojega koristi u ovom trenutku mi ne preostaje drugo nego da vam još ponudim na svoj favorit s albuma "Nostalgia/ULTRA". "Nature Feels" mi je od danas zauvijek na popisu najdražih pjesama za sunčani dan. „I've been meaning to fuck you in the garden, been breathing so hard we both culd use the oxygen, just hop on my back and I'll take you down the stairs into my back yard... - Making love underneath the cherry leaves“. Pa jebote! Doslovno! Na glazbenoj podlozi srodnoj Empire Of The Sun singlu "Walking On A Dream" ova stvar rastvara čakre i noge.

Da nije bilo halabuke oko Odd Futurea ne bih nikada poslušao Franka. I to bi mi bio minus. Ovaj 24. godišnjak je u pravom smislu nova generacija. Ono što je Krešić u uvodu istaknuo sa „Ako je Fincher sa Social Networkom snimio generacijski film, onda OFWGKTA isto čine za muziku“. Čak i šire od toga. Originalnog imena Christopher Breaux Frank je putem pravnog internet portala legalno promijenio ime u Frank Ocean. Ovo je poprilično generacijski potez.

Cjelokupni koncept „Nostalgia/ULTRA“ albuma ima potencijala nekome rezonirati kategorijom ljigavosti u rangu Donald Trump tupea, ali je Frank Ocean daleko od bilo kakvih jeftinih trikova. Frank je puno bliži idejama Funkadelica nego Ushera. Vrlo vjerojatno bi našli neke svoje trenutke na albumu kad bi na samo pet minuta prestali urlat „SWAG, SWAG, SWAG!“ U mom skromnom R&B iskustvu Frank Ocean bi bio moj kandidat za budućnost žanra koji me nikada nije zaintrigirao. Do sada.

Odd Future tjedan su za vas pripremili Boban "Bobi" Gladić, Davor Rončević i Željko Krešić

frankocean.tumblr.com