Moje krvavo Valentinovo nije naslov kratke priče o djevojci, njenom drugom danu menstruacije i napaljenom, ali i nedovoljnom hrabrom dečku, to je prijevod imena britanskog benda My Bloody Valentine. Dječaci su to i djevojke koji su znali rukovati svojim instrumentima i stvarati melodičnu buku te stidljivo zuriti u svoje cipele ili šugejzati. Uz neizbježno šugejzanje često ih se dovodilo u vezu s kovanicom 'dream pop' zbog snolike atmosfere koju su pružale njihove najnadahnutije skladbe ("When You Sleep" i "To Here Knows When" s najboljeg albuma "Loveless", recimo). Prošla su desetljeća, ali se Shields, vođa benda, nikad nije usudio napraviti nastavak iznimno voljenog 'nevoljenog' albuma. Nažalost.

Spominjem čudnog Irca i njegovu (ne)veselu družinu jer je idejni vođa Wild Nothinga, mladi Jack Tatum, odlučio krenuti putem koji su prokrčili mnogi prije njega, a napose gorespomenuti. "Nocturne" je drugi album divljeg ništavila, ali je jednako daleko i od divljeg i od ništavila i od svojih razvidnih uzora. Naime, krasi ga već spomenuta snolika atmosfera, tonalna repetitivnost i emaskuliran vokal Jack Tatuma, ali ne i ona naizgled nekontrolirana divlja buka distorziranih gitara MBVa. No, ništa zato, iako ne može svatko stajati na ramenima giganta, to ne znači da je njegovo postojanje ništavno.

Svi dobri, stari lirički motivi su tu, ali predominantan motiv Wild Nothing svijeta je iskrena, naivna ljubav. Uvodna skladba, melankolična i zarazna "Shadow", ukrašena gitarskim manirom Thurstona Moorea iz ove čišće faze Sonic Youtha, s albuma "Rather Ripped", očit je primjer autorstva neopterećenog postmodernim cinizmom: I try to have feelings for you/That's all I can do. Nastavak albuma nudi još više tihog optimizma. Bubnjarska "This Chain Won't Break" počinje k'o "My Sharona", gotovo se i ponadaš da ćeš to i čuti, ali se, naravno, pretvara u uspavanku u kojoj Tatum mantra: This chain won't break/'cause of you, uvjeravajući u to i sebe i onu kojoj pjeva.

Divno je kad se ne bojiš citirati svoje uzore, a jedan od njih je i MGMT. Prekrasna, najbolja pjesma na albumu, "Paradise", zvukovno citira dva najveća hita MGMTa, "Electric Feel" i "Kids". Dok se njujorčani ne stide pozivati na ljubavnu i seksualnu revoluciju, mladi žitelji Virginije su, ipak, introverti, njima treba sigurna ruka koja će ih voditi kroz život: Refresh me with the light/And tell me once or twice/That love is paradise. Da se razumijemo, daleko je ovo od vrhunaca žanra kojeg su kovale legende iz uvoda, ali i ovakav komad ušminkanije i preproduciranije konfekcije nije za baciti.

capturedtracks.com/artists/wildnothing