Najveći problem kad si fan nekog benda je da se ponekad nađeš u situaciji u kojoj nisi siguran jesu li ti njegovi albumi stvarno dobri ili se uvjeravaš da su dobri samo zbog ljubavi i prijašnjeg dobrog rada. Tako je i s najnovijim uratkom Mars Volte. Zadnji, "Octahedron", je bio dobar, štoviše najprijemčljiviji još od prvog albuma. Ovo što je izašlo godine 2012. mi nekako ostavlja 'what the fuck did I just listen to' dojam, al' ne onaj pozitivni kad te nešto oduševi, nego jednostavno ne znam jel' ovo dobro ili loše. U komadu slušljivo sigurno nije.

Mindfuck kreće već prvom pjesmom na kojoj se čuje synth kojeg se ni šonjo Skrillex ne bi posramio. Naravno, Cedricov vokal ide po dobrom starom pravilu - što više albuma to više falseta. Oduševio me samo na prvoj pjesmi. U trenutku kad počne pjevati 'I am a land mine, don't u step on me', iz nekog razloga podsjetio me na radove ATDI. No, da budem iskren sam prema sebi, nikad Mars Voltu nisam slušao zbog falseta malog latinosa, nego zbog drugog malog latinosa Omara. Jebaji ga, kao gitarist pušim te njegove preefektizirane šprehe. Nažalost, ni u tom segmentu na albumu nisam bio neke sreće. Jer je šule ostario pa odlučio da će smanjit pedalboard te da će radije u miksu i aranžmanima prebrijavat syntheve i razne piju-piju-frlj zvukove (al ne one prijašnje koji su bili kul, nego ove 'slušao sam Skrillexa i zadnji Portishead izdrkotine'). Ono malo dobrih melodija koje podsjećaju na 'staru' Mars Voltu je najčešće sakriveno s tri minute dosadnih uvoda.

No, da ne bi bilo da sad serem po jednom mi od najdražih bendova, ima tu i bljeskova, poput the "Malkin Jewl" ili "Molochwalker" koja je prava rock krljaona ili pak "Zed and Two Noughts". Tu do izražaja dolazi još jedna prednost Mars Volte - jebeno dobri bubnjari koji gaze snare i kick k'o da su im silovali obitelj.

Sad pri kraju recenzije razmišljam da je ona u biti nepotrebna. Mars Volta je bend koji ili volite ili mrzite. Ako ga mrzite nećete ga ni poslušati, ako ga volite, slušat ćete ga kao i ove prijašnje. Tako da ipak neću bit iskren prema sebi nego ću i dalje tražiti pluseve "Noctourniqueta".

P.S. Jebo to, sviraj At The Drive-in, sviraj stareeeeeeeeeee