Brate, koliko se još može mlatit tog 'mi smo eksperimentalni i imamo soul vokalista koji može derat triest oktava i super su nam sintevi, loopovi, saksofoni' konja. Nije da sam očekivao da će napravit konceptualni album ala Trail of Dead s pjesmama od 12 minuta, al' bar neki pomak od nečega što zvuči kao kompilacija pjesama koje nisu uspjeli ugurat na prošla izdanja. Album počinje dobro, prve tri pjesme su kul, al onda brate kreće u ponavljanje istih šema i obrazaca. Prvo sam mislio da je problem u meni, jer sam album slušao kući nakon četiri pive i s knjigom u ruci, al onda sam ga poslušao trijezan, usredotočen i opet požalio što ne'am bar 0.8 promila. Mislim, ne mogu reć da su pjesme govno, al ama baš ničim me nisu potaknule da stisnem repeat. Možda je problem u tome što albume više ne snimaju u kućnom studiju. Možda je problem što me umjesto zavijanja Tunde Adebimpea trenutno više zanimaju fuzzirane gitare i kul melodijice od Yuck.

Do sada sam proturiječio Brodieu kad bi govorio da je TV On The Radio još jedan dosadnjikav hype bend. Nakon "Nine Types Of Light" ću šutit. Da se razumijemo, još uvijek su mi TV On The Radio bolji od hrpetine Dragaševskih indie bendova i veselim se koncertu, al za vrijeme novih pjesama ću radije žicat besplatne pive na šanku kod nadrkanih konobara radi toga što im je Marić smanjio dnevnice.

www.tvontheradio.com
www.myspace.com/tvotr