Kada sam pisao o prvom albumu slovenske grupe Nikki Louder ("Alain, I'm Sorry"), rekao sam kako je to album za sve one koji vole jako bučne bendove. Isto tako sam napisao kako me jedino vokal Blaža Severa sprječava da tom albumu dam jako visoku ocjenu. Zamjerao sam mu da nema dovoljno snage kojom bi nosio one pjesme u kojima se to od njega očekuje, a za one druge, u kojima mu je glas bio 'zamagljen' nisam imao nikakvih zamjerki.

E sad, u međuvremenu se stvari nisu i jesu bitno promijenile. Nisu se promijenila jer Nikki Louder i dalje izvodi potpuno bučnu glazbu zasnovanu na najjednostavnijem mogućem konceptu - uigrana i brza ritam sekcija (nije čudno da su uigrani kada bas i bubanj sviraju braća, Peter i Luka Cerar), žestoke i nabrijane gitare i bijesni vokal. Jesu se promijenile jer na "Our World Died Yesterday" nema trenutaka u kojima bi se Blažu moglo nešto zamjeriti - dapače, iako je glas i dalje 'zamagljen' u nekim trenutcima, pogotovo u pjesmi "Elephant" (koja pomalo podsjeća i na Analenu), upravo Blaž svojim glasom preuzima glavnu ulogu.

Kada se ovim gornjim tvrdnjama doda i činjenica kako je ovaj album ujednačeniji od prošlog, kako je produkcija odrađena s mjerom i u pravim okvirima za jedan noise bend, onda je jasno kako su Nikki Louder postali ime koje se ne smije zaobilaziti kada se priča o aktualnoj sceni s ovih prostora.

Ovaj album počinje jako nabrijano - dvoipominutne "Hyperchimp" i već spomenuta "Elephant" jasno daju do znanja kako su Nikki Louder beskompromisni i kako imaju dosta toga za reći. Nakon njih stvari se malo (ali samo malo) smiruju u "Hips Like Elvis" i "Hipsters" koje počinju praktično s istom bas linijom, a završavaju s eksplozijama bučnih gitara. "Oversized Sunglasses" je i pozicijom, ali i trajanjem (sedam i po minuta) očigledno zamišljena da bude centralna pjesma ovog albuma, a bez obzira što se radi o odličnoj žanrovskoj pjesmi, ja joj ipak zamjeram pomalo nepotreban gotovo dvominutni završetak ispunjen raznim gitarskim efektima i drugim zvukovima. Takve stvari se, po meni, ostavljaju za koncerte, a na albumu to zna zvučati poprilično zamorno.

"Yo Voy" zato zvuči kao neka letargična himna, a "Audrey Horne" i "Attacked" na neki način smiruju album koji završava potpuno laganom "Quiet Buzz".

Ako "Alain, I'm Sorry" niste slušali ili ste smatrali kako ipak nije riječ o dobrom albumu, "Our World Died Yesterday" bi trebao promijeniti sliku o Nikki Louder. Slovenski trio stvarno razvaljuju i svi oni koji vole slušati bučnu (ili jako bučnu) glazbu, trebali bi poslušati i što oni imaju za reći.

www.nikkilouder.tumblr.com
www.nikkilouder.bandcamp.com