Nema tu nekakve mudrosti ni posebne filozofije. Od samog početka svojeg trećeg albuma, Nežni Dalibor odmah udaraju u glavu nudeći istinski hit kao pokazatelj da nisu izgubili osjećaj za dobru pjesmu. Dapače, "Deca", za koju je snimljen i spot, nije samo dobra, već i odlična pjesma. Nabrijana psihodelična rock podloga prošarana Ivičinim prepoznatljivim vokalom i tih par stihova koji se motaju oko parole 'praznih džepova, ali punih srca' djeluju potpuno zarazno, a na neki način i daju smjernice kojima će se album dalje razvijati.

Dvije su komponente oko kojih su Nežni Dalibor gradili novi materijal. Prva je ta da je album muzički dosta nabrijan. Puno je tu žestokih rifova, čvrstih ritmova i snažnih solaža. Usporedbe s nekim psihodeličnim rock zvukom su neizbježne, a jasno je vidljivo kako je ovaj materijal nastao iz jamminga na probama. Ono, čini se da se neke teme mogu provlačiti satima i da su u ovim pjesmama zaokružene njihove esencije, a da bi se vrlo lako sve to moglo razgraditi u tko zna kojim smjerovima.

Druga stvar su minimalni tekstovi. Ivica je u našem intervjuu naglasio kako je ljubitelj minimalističkog pristupa u umjetnosti, a ovdje je sve to dovedeno gotovo do krajnjih granica. U ovih 8 pjesama ukupno je možda 30-ak stihova (naš Gogo s tolikim brojem znakova vjerojatno ne može napisati ni uvod u neki svoj koncertni report), no činjenica da se ti stihovi ponavljaju određeni broj puta, ali i da je dobar dio njih prilično upečatljiv, lirično ipak postavlja Nežni Dalibor debelo iznad granica banalnosti. Recimo, to ponavljanje u "Nekoj novoj igri" ili "Neki će ti reći to", dvjema prilično žestokim pjesmama, daje neku suludu energiju i natjeravaju vas da, zajedno s Ivicom, vrištite tih par stihova. Doduše, teško je pratiti Ivicu u njegovom pjevanju jer se na takav gnjev u vokalu ne nailazi baš lako, a nije ga jednostavno ni reproducirati, ali vrijedi pokušati.

Uz "Decu" s ovog albuma svakako treba izdvojiti "Jurim sunce", jednu od dvije najlaganije pjesme u albumu koja je kao stvorena za singalong zagrljenih fanova u prvim redovima nekog od koncerata ove grupe. Isto tako, lijepi je trenutak kada pomalo pa cirkusna dionica na klavijaturama u "Vluzu" prekine još jedan bijesni gitarski rif, a Ivica otpjeva 'hajde, reci mi sad šta ćemo kad nas proglase za staro gvožđe'. Gore spomenute "Neka nova igra" i "Neki će ti reći to" nikoga ne mogu ostaviti mirnog, a i ove tri preostale pjesme ne zaostaju puno, ako i uopće, za ostatkom materijala. Pogotovo je jasno kako će "Hajde da se ljubimo" naći put do publike, pa makar i ako bude krivo shvaćena (moguće je da sam je i ja krivo shvatio, samo da se zna).

"Nežni Dalibor" je novi korak u karijeri ove grupe. Koliko je sličan prethodnim albumima, toliko je različit, ali je jedno ostalo isto – kvaliteta. Nema sumnje da je Nežni Dalibor jedan od najboljih bendova s ovih prostora, a ovaj album ih je samo učvrstio na toj poziciji. Lijepo je vidjeti kako sve u njihovoj karijeri sve teče kako treba; prvi album je bio onaj koji ih je predstavio u najboljem svijetu, drugi onaj epohalni (svim oponentima usprkos samo da ponovim da je "Normalan život" jedan od najboljih albuma s ovih prostora u zadnjih 10 godina, ako ne i duže), a treći onaj koji sve potvrđuje. Sada su Nežni Dalibor u onoj fazi karijere kada opušteno mogu raditi praktično što hoće. Jasno je da se od muzike neće obogatiti i komotno živjeti, ali je isto tako jasno da njihov rad sa zadovoljstvom prati dovoljno širok krug ljudi. To bi trebalo biti dovoljno.

neznidalibor.bandcamp.com