Colin Stetson New History Warfare Vol. 2: Judges Constellation 2011.
Iako bi većina diskografije Stetsonovih suradnji dala naslutiti suprotno, "Judges" otkriva iznimno inovativnog i inteligentnog glazbenika sklonog kako eksperimentiranju, tako i pomnom konceptom promišljanju.
Za Colina Stetsona sam saznao tražeći anomalije na vrhovima godišnjih lista glazbenih mrežnih stranica. Tražio sam žanrovske uljeze s mass appealom među očekivanim prošlogodišnjim uspješnicama. Oznake poput contemporary jazz i contemporary compositional music kojima je Stetson opisivan, spominjanja imena kao što su Peter Brötzmann, Anthony Braxton i Sonny Sharrock (kao i imena mnogih drugih, meni uglavnom nepoznatih jazzera i kompozitora) te visoka pozicija na mnogim listama su dale naslutiti da sam našao ono što sam tražio.
"New History Warfare Vol. 2: Judges" je drugi samostalni album ovog američkog saksofonista s kanadskim prebivalištem čija je karijera obilježena u najmanju ruku nedosljednim angažmanom člana bendova Bell Orchestre i Sway Machinery, saksofonista na turnejama indie zvijezda Bon Iver i Arcade Fire te suradnja sa sumanuto širokim spektrom glazbenika kao što su Anthony Braxton, Tom Waits, TV On The Radio, Tim Hecker, Feist, Efrim Menuck (Godspeed You! Black Emperor/A Silver Mt Zion) (koji je album snimio), Ben Frost (koji ga je miksao), LCD Soundsystem, Laurie Anderson, The National, Sinéad O'Connor, David Byrne, Lou Reed i tako dalje. Na temelju ovog popisa bi se moglo pomisliti da se radi samo o uspješnom session i studijskom glazbeniku, ali "Judges" otkriva iznimno inovativnog i inteligentnog glazbenika sklonog kako eksperimentiranju, tako i pomnom konceptom promišljanju.
Stetson je jedini instrumentalist na ovom albumu koji je u cjelost snimljen uživo bez loopanja i nadosnimavanja. S ukupno dvadesetičetiri mikrofona oko bas saksofona, na njemu i unutar njega te na Stetsonovu vratu, Stetson postiže perkusivne (snimanjem mehanike instrumenta), grlene i pjevane zvukove, koji zajedno s virtuoznim zvukovima saksofona stvaraju kombinacije tekstura, melodija i ritmova za koje neznajući, stvarno ne bih povjerovao da ih istovremeno stvara jedan čovjek. Pjesnički narativ albumu (uz poneku pjevanu dionicu) daje Laurie Anderson, čije je prvo pojavljivanje s pitanjem 'What war was this? What town could this be?' na kraju naslovne "Judges" tematski centralan trenutak ploče.
Na koncu, radi se o na trenutke zaprepašćujuće novozvučećem ali i iznimno slušljivom albumu za svoj rod glazbe. I to je osnova njegove privlačnosti i razlog brojnim umnijim razradama i predanijim hvalospjevima od ovoga koji govore u osnovi isto - "Judges" je jedinstvena ploča koju treba poslušati.