Hrana čini čuda! A uz usporenu probavu nema boljeg od sporog metala. Ma u biti - nema do kvalitetne metal lobotomije! Pogotovo kada se pobrinete da ona bude apsolutna ili, bolje rečeno, što besmislenija. Tako sam prežderan i tup završio nasukan na krevetu s gomilom nepreslušanog metala sa Škiljićeve liste 20 najdražih metal albuma 2010. (prvotno objavljena krajem prosinca na Forum.hr-u). Pošto su Enforcer i Kvelertak poticali lučenje adrenalina, daljnje lutanjem mrežom me ubrzo odnijelo daleko od Lovrove liste. Doduše, nije da tamo nisam mogao naći ono što bi mi onda odgovaralo, ali valjda je mom friško aktiviranom dječjem svjetonazoru bilo lakše probaviti šareni zli i naopaki cover koji podsjeća na malo bolju naslovnicu Dylana Doga. I eto ga na! Dobio sam death/doom za lagano usporavanje logike i light horor tematiku kao nadomjestak za teške misli. (Zamalo da nisam zamolio Staroga da mi napravi golemu porciju pomfrija i hrenovka. Da sve bude kao nekada kada se metal slušao bez razumijevanja.) Zato škužajte na još jednoj metal smetnji, ali sada ćemo malo o finskom bendu Hooded Menace.

Lasse Pyykko veteran je finske underground death metal scene sa stažem u bendovima Phlegethon, Claws, Vacant Coffin… pa nakratko čak i u američkoj horror death/doom senzaciji Acid Witch. Hooded Menace su nešto novijeg datuma i savršena su posveta esencijalnim pravilima death/doom metala i starim hororcima. Tako da s jedne strane imate drobljenje teškim rifovima, a s druge totalno blesave i benigne (da ne kažem zabavne ili možda djetinjaste) horor tekstove.

Za razliku od bendova koji su odavno raskrstili sa svojim death/doom korijenima i gomile novih bendova koji kombiniraju razne zanimljive S P O R E mutacije, Hooded Menace su potpuno posvećeni primordijalnom sabbathskom zvuku ranih Candlemass, Cathedral i Winter te pradavnim prvim pokušajima bendova kao što su Anathema, Paradise Lost i My Dying Bride. (Lasse rado zvuk benda uspoređuje i s onim japanaca Coffins.)

Iako šef benda sam priznaje da ne piše tekstove te da se time bave prijatelji, njihova tematika presudna je za horor ikonografiju kojom se bend predstavlja mimo specifičnog death/metal zvuka. Kao što su Cathedral i mnogi drugi bendovi ponekad bili inspirirani filmovima britanske Hammer Horror produkcije iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina ("The Curse of Frankenstein", "The Mummy", "Dracula"…) te horor i gore filmovima redatelja kao kao što su Amando de Ossorio i Lucio Fulci, Hooded Menace ne samo da su istima inspirirani, nego postaju njihov svojevrsni tribute bend.

Kao i na prvom albumu "Fulfill The Curse", na novom "Never Cross the Dead" se kao jedna od glavnih tema ponovo pojavljuju Ossoriovi templari iz Blind Dead serijala. Ukratko, radi se o templarima koji su u 13. stoljeću osuđeni na smrt zato što su se bavili sotonskim obredima. Legenda kaže da se noću ustaju iz grobova kako bi djevicama ispijali krv. Uglavnom, pitati se zašto su riječi tako iritantno djetinjaste je isto kao i razbijati glavu gledajući kako smotane žrtve u tim filmovima ne znaju pobjeći od slijepih (!?) i ultra sporih templara zombija. Tako da tu nema govora o osobnim dubiozama, jadu ili bijesu članova benda i tekstopisaca. Sve je u svrhu atmosfere i zvuka koji nije toliko zastrašujući, već je tu kao alternativni death metal score za stare hororce.

Osim banalne eksploatacije templara, stvar "From Their Coffined Slumber" je posveta Anulki Dziubinskoj iz filma "Vampyres" (1974.), a "The House of Hammer" je naravno posveta već spomenutim filmovima i ekipi iz britanske Hammer produkcije (Eh! Stvar potpisuje neki Lucio Holocausto). Imate i stvar "Theme from Return of the Evil Dead", itd. No uglavnom, sve vam je jasno. Važno se držati pravila. Rifovi i brutalono grleno režanje su tu!

"I had to find this voice from the bowels of my inner hell! It is hard to sing like that and I can tell you I don't really rehearse it. I mainly sing only when recording stuff and every time it is damn hard. For the new album, I basically recorded only one song per day... So it was a pain in the ass as always. But hey, no pain no gain! Sometimes you have to suffer for your art." Lasse Pyykko @ www.noisecreep.com

Hooded Menace su čista metal igra. Ili točnije – doom igra. Doom zbog dooma. I bez tekstova bi se dalo guštati u ovoj glazbi. Samo što se uz njih proizvod puno lakše dovodi u vezu s kultnim statusom legendarnih hororaca. A uz delux, limited, colored ili kakva već izdanja, ovo kuri samo tako.

www.myspace.com/hoodedmenace