Ovo nije prva suradnja dva generacijski različita glazbenika. MF Doom je bio glavni krivac za produkciju Bishopova debitantskog mixtapea pod nazivom "Nehruvia". U toj misiji pomogao mu je njegov stari prijatelj i suradnik DJ Madlib.

Bishop Nehru je imao samo 15 godina kada je spomenuti mixtape objavljen, iako bi se, slušajući njegov glas i flow, mnogi definitivno zabunili i rekli kako je riječ o pripadniku neke starije škole rapa. Ono što je najveća snaga mladog Nehrua, njegova je i najveća slabost. On zvuči starije, profesionalno i lirički napredno za svoje godine, ali je tu ipak riječ o poprilično bazičnom reperu koji ne izlazi previše izvan svoje zone komfor, za razliku od, npr., njegovih vršnjaka iz Odd Futurea na čelu s Tylerom, The Creatorom.

"NehruvianDOOM" u industriji nije odjeknuo koliko neka druga ovogodišnja rap izdanja, a nedostatak buke oko ovog albuma ne iznenađuje. Ipak je ovdje riječ o dvojici repera/producenata koji svojim tekstom i stavom jasno izražavaju distancu od mainstream scene i glazbene industrije. Tako 18-godišnji Bishop Nehru na prvom singlu "Om" jasno kaže: 'Born in a different league so they see me differently. Who would’ve seen this simple teen featuring in magazines.'

"Om" je jedna od tvrđih stvari sa albuma. Bishop Nehru je autor pomalo pretencioznih versova na ovom singlu dok ga u velikoj mjeri izvlači MF Doom sa zabavnim on beat refrenom. Neizostavan je Doomov jednostavni, ali ujedno jako zabavni wordplay: 'Point blank, right between the eyes. Any fool could get it so don’t be too surprised, guys. More funner than a clown with a gun. Run for the crumbs, it’s the sound of the sun, Om.'

Kritika industrije se nastavlja i na ostalim stvarima. Poput pjesme "Darkness" na kojoj Nehru govori o prolaznosti slave i uspjeha: 'This life is like a mystery, look how the worlds sent to me. Today I'm in the industry, next I'm ended history.' "Darkness" je poprilično korektna rap pjesma iz koje se najviše izdvaja solidan instrumental izražene funky bas dionice. Stvara se mračniji ugođaj te se opravdava sam naziv pjesme. Još jedan pozitivni dio albuma je nesumnjivo pjesma "Great Things" koja govori o potrazi za ostvarivanjem nekih većih životnih ciljeva i snova. Izmrvljeni sintevi u instrumentalu stvaraju sretan i pomalo svemirski ugođaj dok Nehruovi versovi jasno očitavaju MF Doomov utjecaj u pisanju lirike, što se očituje kroz njegov cijeli delivery.

Uz sve nabrojeno, "NehruvianDOOM" ipak ima previše propusta. Kao, npr., pjesmu "Mean The Most" u kojoj Nehru ima polupjevani refren u dobro poznatoj maniri 'Loš sam pjevač, ali pokušat ću jer je simpatično kad se reper trudi zapjevati'. Istina, postoje dobri primjeri takvih refrena. Ali ovo nije jedan od tih.

Popis od samo 10 stvari, od kojih su dvije "Intro" i "Outro" , siromašna je kada se pogleda potencijal ova dva glazbenika. Samo osam pjesama koje nemaju priču ni posebnu temu koja bi se protezala kroz nosač zvuka. Fuzija između instrumentala i rapa jednostavno ne postoji. Uz izuzetak od dva-tri svijetla primjera, ostatak albuma je poprilično monoton, dosadan i na momente loše umiksan, a nedostaje entuzijazma i gladi koju bi trebala imati dva repera kad se nađu u suradnji.

MF Doom jest jedna od najzanimljivijih persona rapa baš zbog svoje kompleksnosti i mistike koju je uspio izgraditi dugogodišnjim radom. S druge strane, Bishop Nehru je vjerojatno jedan od većih potencijala na američkoj sceni, iako nije napravio tu stepenicu više koja mu nedostaje da dođe do svojeg prvog velikog izdanja. Suradnjom s Doomom pokazuje kako je zapravo stara duša te kako mu bolje leži rap organskog zvuka i iskrene harmonije. Bilo bi ga zanimljivo promatrati u suradnji s nekim glazbenicima svojih godina. Možda bi baš njegov starinski štih i mladenački bunt odlično zašmekao neka novija, produkcijski i marketinški naprednija izdanja.

Iako je riječ o poprilično škrtom albumu, fanovi MF Dooma, pa i Bishopa Nehrua, ne bi smjeli zaobići "NehruvianDOOM" jer je u njemu lako naći dašak ludosti koju veliki MF Doom sa sobom donosi uvijek.