Onda, kako vam se sviđa vaš život? Ono, ako ste srednjoškolci ili studenti vjerojatno niste ni svjesni koliko ste sretni. I znam da zvučim kao neki stari drkaroš, a još nisam ni do Isusovih godina došao (OK, ne treba mi puno, ali nisam još došao) i da je svakom srednjoškolcu ili studentu pun kurac svih tih pametovanja kojima su praktično svaki dan izloženi, ali oni koji su prošli te dane znaju da sam u pravu. Jer, u našoj državi ono vrijeme nakon završetka školovanja nije ni najmanje idealno. Nije to puno bolje ni drugdje, ali mi smo ipak poseban slučaj.

Jer, pojam davanja šansi mladim ljudima u našoj državi je praktično nepoznat pojam. Ono, razmislite malo koliko ljudi poznajete za koje ste sigurni da bi napravili čudo samo da im se da prilika. Ali ne ide to tako. Mislim, ide, ali samo s iskaznicom. Članskom. A onda kreće trka do najbližih guzica iz kojih se, kada jednom uđeš, ne smiješ izvlačiti jer bi jedino tako mogao dobiti šansu. A onda postoje dvije opcije - ili dobiješ šansu u skroz nečem trećem što te nikada nije zanimalo ili ti jednostavno prestane biti stalo za bilo što drugo osim za što ranije dobivanja statusa one guzice prema kojoj trče neki drugi željni prilika. Ili šanse.

Naravno, trčanje za članskom iskaznicom u stvari te ne zanima. Pomirio si se i s činjenicom kako nećeš dobiti neku pravu šansu za ono što te istinski zanima. Prihvatio si i to da si debelo potplaćen jer na posao gledaš kao na nužno zlo i bez imalo problema uspoređuješ ga s ropstvom. Sve radiš kako bi u cijelom tom svijetu pronašao onih par sati dnevno koje ćeš provesti na način na koji samo ti želiš. I kada u tome uspiješ osjećaš se sretnim, a u stvari te sustav opet prevario jer tih par sati ne dobiješ svaki dan, a u njih si ugurao puno više toga nego što tih par sati uopće mogu podnijeti. Onda, kako vam se sviđa takav život?

O takvom životu pjeva Nežni Dalibor na svojem drugom albumu. Tijekom cijelog albuma provlači se tema otuđenja od života uvjetovanog prihvaćanjem kapitalističkog sustava i samim time se "Normalan život" poprilično razlikuje od "Sredstava i veština". Jer, usprkos glazbenoj razigranosti koju bend ima u sebi, tekstovi ipak stvaraju pomalo tjeskobni dojam albuma. Ipak, kako je sve to napisano onom tipičnom 'beogradskom lirikom', onda je sve ipak nešto lakše prihvatiti.

Album otvara strašna "Jeste li poludeli ljudi?" s pomalo surf gitarskom dionicom i bijesnom vokalnom dionicom Ivice Markovića koji 'stalno kaže ne' cijelom sustavu, ali ipak 'uz jutarnji stres, lagano sprema se, da skoči kroz prozor, da padne u vatru. I tako u krug'. Takav početak, uz dodatak u pjesmi "N.Z.O." (što je skraćenica za 'napad zlog optimizma'), potpuno je jasno o čemu se ovaj album radi. Nakon toga se cijela priča zapleće, prevrće i vrti u krug da bi se rasplela tek u posljednjem stihu posljednje pjesme. 'Brzo protiče život; rutina i rad; hej mi smo zgužvani ljudi; što bismo sad ovde; možda normalan život."

Svi oni koji su očekivali da će "Normalan život" biti "Sredstva i veštine 2" dobro su se zajebali. Prije svega, produkcija ovog albuma puno je bolja od prvog albuma - u usporedbi ovim albumom, "Sredstva i veštine" zvuče dosta šuplje. Pjesme na ovom albumu možda nemaju onaj mladenački šarm kakav se krio na "Sredstvu i veštinama", ali su puno zrelije. Jednostavno, Ivicu očigledno muči činjenica kako život nije baš onakav kakvim ga je zamišljao u srednjoškolskim/studentskim danima i htio je to podijeliti s drugima. Hoće li netko takvo što nazvati nepotrebnim, pretencioznim ili nekim sličnim epitetom, to je njegov problem, ali ja nisam odavno čuo bend s ovih prostora koji je svoje ideje ovako smisleno otpjevao.

S druge strane, muzički se stvar nije puno promijenila. Nežni Dalibor i dalje praše žestoko. Na trenutke vuku na punk, na trenutke na noise, pa onda malo bljesne garažni rif ili čak i pop dionica, a provuče se tu i surferska tema. Leo ih je prilikom recenzije prvog albuma usporedio sa Sugarom ili Superchunk, a Gogo je na Gorili izvukao usporedbe s ranim fazama Smashing Pumpkins i Placebom. Svaka usporedba pije vodu, ali oni su ipak ono što jesu - Nežni Dalibor, majstori koji te ne mogu ostaviti ravnodušnim bilo da ih slušaš doma, a pogotovo na koncertu.

www.myspace.com/neznidalibor

p.s. Nisam mogao da ne spomenem odličan koncert neki dan u MM centru. Nežni Dalibor je razvalio, a meni je bilo fora što je dosta ljudi pjevalo sve pjesme s prvog albuma. Na sljedećem koncertu u Zagrebu, očekujem da se pjevaju i pjesme s "Normalnog života", a evo zašto biste to mogli napraviti: "Jeste li poludeli ljudi?" (jer je zakon i otvara album i svima će ući u uho), "N.Z.O." (jer je 'napad zlog optimizma' zakon tvorevina), "Obrtaj" (jer Ivica uvlači 'nju' u cijelu priču jer 'ona spaja sve; ona je jedini svet koji poznajem'), "Ne postojim" (jer ima samo osam stihova pa ih nije problem naučiti), "Savest" (jer je fenomenalna pjesma s odličnim ritmom, lijepom gitarskom dionicom i zanimljivo složenim pjevanjima), "Atom" (jer je laganica), "Glupi avgust" (jer u refrenu vuče na Sugar), "Strah" (jer je nabrijana), "Mogu da zaborave na mene" (jer svi žele uvijek reći kako 'mogu da zaborave na mene'), "Bilo ko" (jer ima još jedna laganica s odličnim tekstom), "A.B." (jer je zakon i ima taj zadnji stih koji odlično zatvara cijelu priču).