Napalm Death već su neko vrijeme tattoo worthy bend (ne računamo tumblrsluts kojima je i Skrillex poželjan dezen za neck tattoo, ali ko ima srca ljutiti se na male prljavice #HotSluts).

To znači dvije stvari:
1. bend je već odradio svoju krizu identiteta ("Greed Killing" era) pa čak i kada požele eksperimentirati neće učiniti ništa sramotno;
2. rijedak su spoj talenta, punk etike i upornosti.

Rijedak i dugotrajan. Trideset godina neumornog sviranja (u raznim formatima i postavama) dalo im je izvjesnu romantičnu auru kakvu (možda) ima samo Motorhead.

Have you paid your dues, can you moan the blues?
Can you bend them guitar strings?'
He said 'Boy, can you make folks feel what you feel inside? (David Allan Coe)

Mudar čovjek (ili samo čovjek, ipak sam to pročitao u Terrorizeru) jednom je rekao kako je najteža muzička niša za bend, neočekivano - grindcore. Bendovi tog profila uvijek će gledati u leđa Napalm Death i Brutal Truth. S druge strane radi se o mikrožanru u kojem razlika između vrhunskog uratka i debakla ovisi o finesama. Teško je to izgovoriti i ne nasmiješiti se, ali grindcore je rijetko mjesto na kojem su nedostatak talenta za songwriting i aranžmane neoprostivi.

Razlog tome moguće je i matematički izraziti: 240 BPM.

Blastbeat ujedno definira i ograničava grindcore - krajnja je instanca punk i metal žanrova koji su uvijek težili tome da budu glasniji i/ili brži. U situaciji kada brže ne može, inventivnost u aranžmanima, posvećenost detaljima i formiranje zvuka koji funkcionira u toj brzini ključni su faktori. Najčešće ni sve to nije dovoljno. Ono što ostalim bendovima nedostaje a Napalmi imaju je X faktor. Teško je reći radi li se o kombinaciji svega navedenog, činjenici da je bend imao head start izmislivši žanr ili Barneyjevom nevjerojatno simpatičnom stage presenceu predadolescenta ostavljenog u kući s bratovim pločama i reketom, no sigurno je da niti jedan bend iz grind spektra ne može emulirati formulu ili hook koje imaju Napalm Death.

It's the same old tune, fiddle and guitar,
Where do we take it from here... (Waylon Jennings)

Utilitarian je ko-zna-koji album u skoro savršenom opusu i vjerojatno prvi nakon "Diatribes" u kojem bend riskira. Muzika je tipično Napalm šivanje, minuciozno skrojen outfit hardcore struganja i death metal groovea, ali u svakoj pjesmi ima nešto pomalo... off. Kroz intro i "Errors in Signals" sve se čini uobičajenim, na "Everyday Pox" gostuje John Zorn, taj David Guetta avant-jazza - jasno je da će upotrijebiti svoj fristajlo sax baš preko blastbeatova, ali ništa nas nije moglo pripremiti na hardcore Ronnie James Dio refren u pjesmi "Wolf I Feed". (Pjesma po svom 80s hardcore zvuku predstavlja anomaliju i bez toga.) No to je samo gateway ka stuporu koji inducira "Fall on their Swords". Da za nama nije godina u kojoj je Taake snimio pjesmu s banjo breakdownom, vikinško višeglasje u "Fall On Their Swords" nazivali bismo bizarnim.

Čitav album prožet je čudnim melodijama i melodijama na čudnim mjestima i zapravo je čudno da "Utilitarian" nema više hitova. "Quarantined" bi zbog svoje skoro-pjevljivosti mogla postati nasljednicom jedine radio friendly pjesme koju je bend ikada imao - "When All is Said and Done", ali to je sve. Ostatak pjesama još uvijek je nešto što stišate kad poštar pozvoni, jer duboko u sebi znate da ta buka ipak ne može biti normalna.

Oni mi nude, da ne budem svoj
oni mi nude, evo im ga moj,
neka to bude 100% Rock'n'Roll. (Vatreni Poljubac)

Najveći podvig "Utilitarian" projekta je kompaktnost albuma, usprkos obilatom eksperimentiranju. Kada vikinzi ponovo zapjevaju na "Leper Colony", viking-grind-punk se doima poput legitimnog žanra i pitate se zašto toga nema više. Usporedbe radi - nakon spomenute "Myr" pitate se samo da li Taakea progoni duh Stringbeana zbog toga što je napravio.

Album je glasan, brz i pitak, a neobičnosti koje nosi govore o ljudima koji su naučili punk lekciju kao klinci - uvijek preispitivati sebe i, kako god to danas zvučalo - misliti svojom glavom. Ovo posljednje postalo je raritetom u vremenu u kojem je punk još jedna jasno omeđena safety zona sa svojim svetim kravama.

www.napalmdeath.org