Još od kada je izašao "Happiness Machines" poželio sam Bernays Propagandu vidjeti uživo. Tako dobar album tražio je potvrdu i u live verziji - ako su dobri i uživo, onda nema rasprave kako se radi o jednom od najboljih novih bendova s ovih prostora. Prošli tjedan želja mi se i ostvarila - iako u Orlandu (opet) nije bilo previše publike, Bernays Propaganda su totalno razvalili. Prvo su momci iz benda, bez Kristine, izašli na stage kao Xaxaxa, side projekt koji naginje hc punku, a onda im se Tina priključila i otpjevala strašnih 45 minuta. Pedesetak ljudi se brzo rasplesalo, a Bernays su bili toliko uigrani i uvjerljivi da su na trenutke zvučali kao !!!. Nakon koncerta dvije su mi stvari upale u oko - Bernays se nisu vratili na bis jer su rekli kako bis nikada ne sviraju, a nisu uopće svirali "Kill Me!", najveći hit s prvog albuma. Obrazloženje za tu činjenicu rekla mi je Tina - njoj je ta pjesma već poprilično dosadila i ne želi da ih se pamti samo po njoj, pogotovo kada je novi album već izašao. Kako nikada nisam bio na toj strani stagea, ne bih se usudio vrednovati potez nesviranja najpoznatije pjesme (neizlaženje na bis mi je odličan potez jer sam generalno protiv toga da bend već ima isplanirane biseve iako uopće nije sigurno da će se publici njihov nastup svidjeti i željeti čuti još), samo ću ovdje napisati ono što sam rekao i Tini i ostatku benda oko "Kill Me" - nije ta pjesma kriva što je iskočila s albuma, odnosno što je ljudi vole. Dapače, baš bi je zbog toga trebalo svirati. Jebiga, vjerojatno ni Michael Stipeu više nije najnapetije pjevati "It's The End Of The World As We Know It (And I Feel Fine)" (da ne spominjem "Losing My Religion"), ali zna da je ljudi žele čuti, a oni su ti koji su platili kartu za koncerte. Neke kompromise ipak je potrebno napraviti, pogotovo ako njima ne ideš protiv sebe.

 

Uostalom, što bi se trebalo dogoditi na nekom koncerte Bernays Propagande za godinu dana? Hoće li bend tada svirati "Buldožer" ili "Ovaj den da pomine" ili "Namesti frizuru i gladuvaj"? Jer, "Buldožer" je već hit čak i na nekim hrvatskim radio postajama, a ne znam što bi se trebalo dogoditi da ovim dvjema pjesmama izmakne takav status. Struktura tih pjesama zadovoljava i punkere i alternativce i altronativce i rockere i one koji površno slušaju mjuzu i one koji prvi put čuju Bernays Propagandu i one koji su možda zalutali na njihov koncert. Svi oni vrlo brzo će početi mrdati kukovima i drugim udovima uz opasno moderne i opasno dobre ritmove, a Tinin vokal i tekstovi te Vaskova gitara kanaliziraju onaj punkerski stav koji bend njeguje. "Namesti frizuru i gladuvaj" odmah u startu udara u glavu angažiranim Tininim tekstovima, "Buldožer" osvaja sjajnim i jednostavnim refrenom, a "Ovaj den da pomine" nosi 'dvojno' pjevanje - u ovoj pjesmi Vasko pjeva veći dio teksta i njegov glas, iako nije toliko kvalitetan kao Tinin, odlično je promjenio ritam albuma.

Kada vam ovakve tri pjesme otvore album, sve što trebate napraviti je uspješno ga završiti pa da imate (još) jedan izvrstan album. To se Bernays Propagandi ipak nije u potpunosti dogodilo iz jednog jedinog razloga, a njega smo spominjali i u recenziji za prvi album. Naime, iz nekog razloga Bernays su i ovaj put napisali tri pjesme na engleskom jeziku i one nisu toliko uvjerljive. Doduše, "My Personal Holiday" drži ritam i ne odstupa od albuma, ali "Blackmail" i pogotovo "VIP In Paradise" su ipak najlošiji dio albuma. Jednostavno, čuje se kako Tini nije najprirodnije pjevati na engleskom, a makedonski je ionako toliko ritmičan da je šteta odustajati od njega. S time se slažu i neki strani mediji/blogovi na kojima sam naletio na recenziju "Happiness Machines". Iako ljudi ne razumiju što Tina pjeva, svi su složni da to zvuči jako uvjerljivo i odlično, a skretanje na engleski jezik nikome baš nije dobro leglo. Da teorija bude potvrđena do kraja, preostale tri pjesme na makedonskom jeziku, "Preživeav", "Se plašam od lude" i "Koga e dovolno" rade ono što smo rekli da je potrebno nakon otvaranja s ona tri hita - drže kvalitetu na visokom nivou. "Preživeav" je možda i najbliža !!! zvuku dok su ove dvije ponešto laganije i pokazuju Bernays i u svjetlu nešto laganijih ritmova.

Bez obzira na činjenicu kako se na albumu ipak krije par loših trenutaka, "My Personal Holiday" je jako dobar album. Kada se još uzme u obzir kako je on došao samo godinu nakon njihovog prvog albuma (ne znam je li itko očekivao novi album ovako brzo), onda su Bernays Propaganda s njime potvrdili status jedne od najboljih novih grupa s ovih područja. Ako ste u prilici pogledati njihov koncert, napravite to kako bi vam i on potvrdio moje riječi.
A Moonlee može biti sretan. Miran je najavio samo dva izdanja ove godine, a kada je rekao da je riječ o novim albumima Damira Avdića i Bernays Propagande mogli smo očekivati dobre albume. Opet, samo su najveći optimisti mogli predvidjeti kako će oba albuma biti ovako dobra...

www.myspace.com/bernayspropaganda
www.moonleerecords.bandcamp.com/album/my-personal-holiday