"The Waterfall" ...is a metaphor for how life is constantly beating you down, and you really have to take time to stop it and get through. Jim James; rollingstone.com

A taj vodopad kao da nikada ne zaustavljamo svjesno i na vrijeme, već smo ga prisiljeni zamrznuti tek kada više nemamo izbora, kada je prijeko potrebno napraviti emotivnu inventuru ili čak sanirati kolateralne štete u obliku fizičkih ozljeda, žrtvujući tako nešto drugo što će ponovo aktivirati neki sporedni vodopad. I tako ukrug. Naravno, ako si to zaustavljanje uopće možemo priuštiti ili prepoznati kao neminovnu potrebu.

Nakon prekida ljubavne veze i neugodne hernije diska, Jim James pisanje i snimanje novog albuma s My Morning Jacket koristi kao priliku za meditaciju i redefiniranje životnih prioriteta. Izbjegavajući dvosmislene stihove i dubioze James se prema bivšoj voljenoj i prema vlastitoj fizičkoj nemoći odnosi vrlo odrješito. S jedne strane neočekivano promišljeno i pomalo hladno raščišćava repove iz ljubavne veze dok se s druge s osmijehom na licu ekstatično prepušta djetinjastom instinktu i proljetnom suncu nakon zimske hibernacije ("Believe" i "Spring"). Slušajući "Get the Point", "Thin Line", "Big Decisions" i "Only Memories Remain" uopće nemamo osjećaj da James proživljava klasičnu post-prekidnu depresiju, već svojevrsnu post-prekidnu nirvanu kojoj prethodi čudnovata kombinacija hladnog rezimiranja nepremostivih nekompatibilnosti i tople suosjećajnosti koja se provlači kroz glazbu i izvedbu. Na kraju je teško shvatiti je li zapravo tužan ili mu je pomalo laknulo što je sve gotovo: Well it's a thin line between lovin' and wastin' my time pjeva u "Thin Line". Hladni post-prekidni zaključci konačno se rastapaju tek na posljednjoj "Only Memories Remain": Our earthly bodies will surely fall / But the love we share outlives us all.

Zbog svega navedenog jedan je dio kritike sedmi album benda prozvao izdanjem koje tematizira krizu srednjih godina, ali su ipak brojniji oni koji "The Waterfall" slave kao povratnički album, onaj s kojim bend napokon dobiva priliku za smirivanje strasti među onim obožavateljima koji su se pomalo pogubili nakon, za većinu, najslabijeg i šizofrenog albuma "Evil Urges". Bez obzira što sam album ne donosi ništa spektakularno novo za bend koji je od prvog albuma do danas skoro uvijek nastajao mijenjati svoj zvuk i pristup, putujući od lo-fi  alt-countryja pa sve do R&B i prog avantura, pored njega sada čak i solidni prethodni "Circuital" zvuči pitomo i pomalo hermetično, odnosno "The Waterfall" zvuči kao da su za vrijeme stvaranja "Circuitala", koji je snimljen u teretani samostana, digli rolete i pustili sunce u studio. Što nije ni čudno ako se uzme u obzir da je novi album sniman u Panoramic House Studiju blizu San Francisca.

Jedina pjesma koja pomalo iskače iz dosadašnjeg kataloga benda je mini prog opera "In Its Infancy (The Waterfall)" koja me konstrukcijom i temom pomalo podsjeća na "The Spark That Bled" s kultnog "The Soft Bulletin" Flaming Lipsa. Eureka efekt koji se provlači kroz obje pjesme pokušava dati odgovor na ključno pitanje: The waterfall, can it be stopped? Pravog odgovora nema. Ili je jednostavno negdje između, u kratkotrajnim svakodnevnim iluzijama s kojima krojimo smisao i koje život znače, jer: Cause in reality there was no reaction - pjevao je onda Wayne Coyne.

***   ***   ***

Nekada je to išlo pod normalno. Svjesno, nesvjesno, kako god. Svaki novi album dragog benda bila je prilika za zaustavljanje vodopada, redizajniranje vlastite stvarnosti i maštanje o novim životnim opcijama (s naglaskom uglavnom na maštanju). S godinama (i očinstvom) to ide malo teže. Pogotovo ako nemate vremena za pauze. Ili da zvučim odraslo (ili nepotrebno dramatično) – bilo kakvo sabotiranje vodopada u mom slučaju bi sada bilo neodgovorno i sebično. Što mi je potpuno nepoznato iskustvo ako uzmem u obzir da su My Morning Jacket nakon dužeg vremena izdali vrlo dobar album s kojim se ne mogu poistovjetiti.

Štoviše, uživajući u vlastitom pomahnitalom vodopadu i nakon silovanja ovih deset novih pjesama sada sam više nego spreman za još jedno i već najavljeno "Evil Urges" iskustvo. Jer kako kaže James za već snimljen album koji je najavljen za 2016.: I thought it would be cool to have one that didn't have any dance- or soul-based stuff on it, and then follow it up with one that was completely dance- and soul-based.

Ljubavna veza je ionako OK. Samo me malo brine lumbalni dio kičme. Ima boljih razloga za redefiniranje života od hernije diska.