Camera Obscura My Maudlin Career 4AD 2009.
U zadnje vrijeme se dosta spominje povratak balkanskog nogometa, potaknut dijelom i uspjesima nogometne repke BiH, a pogotovo igrama njenog član Edina Džeke. Jedan od golova koje je zabio Belgiji je apsolutni You Tube hit, kako zbog lijepog pogotka, a još više zbog reakcije komentatora utakmice koji je bio na granici srčanog udara od oduševljenja. Džekin gol sam po sebi je predivan, unutarnji felš desnicom pored obrambenog igrača, neuhvatljivi šut koji lagano promiče ispred golmanovih pruženih prstiju i završava u suprotnoj strani gola. Naizgled lagano, u stvarnosti nedostižno običnim smrtnicima, pogotovo onima zavaljenim u foteljama uz sponzorsko pivo. “Great players make it look easy” znaju katkad reći američki komentatori. Da prate nogomet, Džeko bi zaslužio ovakav kompliment.
Za one koji prate glazbu, Camera Obscura je pomalo potcijenjen bend koji savršenu melodiju pogađa kao Džeko gol, Dražen tricu ili Ivanišević as. Već godinama nižu albume prepune divnih, zavodljivih i tugaljivih pjesama koje slušatelju uljepšavaju proljetne dane, jer ovo je ipak isključivo proljetna mjuza. Još uvijek se osjeti dašak zimske sjete i šaranja prstom po smrznutom staklu, a veseli prizvuk ljeta je odmah iza ćoška. Nevjerovatna je lakoća kojom Camera Obscura dolaze do savršene melodije, kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu. "Biggest Bluest Hi-Fi", "Underachievers Please Try Harder", "Let’s Get Out of This Country" i sada "My Maudlin Career" su niz divnih djela za koje kada ih uzmeš sa police znaš da će te dirnuti u srce, razveseliti na onaj sjetni, samo Škotima znani način.
Ipak, džaba sve melodije i raskošne orkestracije ako nema dobrog vokala. A Tracyanne Campbell je savršena, opet. Od uvodnog singla "French Navy", savršeno zaraznog pop hita, njen ljupki vokal dominira i usmjerava tijek albuma. Red vedrine, malo sjete, pa još malo vedrine. Sve začinjeno sa tekstovima punim tuge i slomljenih veza ('James, you broke me I tought I knew you well'), ali unatoč tome, kroz sve se provlači neka vedrina i optimizam. Optimizam zarazan kao i melodije. Ovaj album je teško ne voljeti. U trenucima kada se mali vrag koji čuči u nama ponada da će Camera Obscura na četvrtom albumu pokleknuti i pogubiti niti, početi sa dosadnim ili predvidivim orkestracijama, Tracyanne i ekipa svakom sljedećom pjesmom potvrđuju suprotno.
Jer ovdje su stvari jasne. Kad uzmeš My Maudlin Career, znaš da ćeš dobiti porciju naizgled jednostavnih, a istinski lijepih pop pjesama. I zato My Maudlin Career, kao i ostale Camera Obscura djela treba cijeniti i voljeti. Kao neka životna konstanta, dok je ne izgubi-mo ne cijenimo je dovoljno. Zato družite se sa najdražima. Slušajte Cameru Obscuru. I gledajte Džeku.
http://www.camera-obscura.net
http://www.myspace.com/cameraobscuraband