Voljeli ih ili ne voljeli, jednu stvar bendu My Buddy Moose morate priznati - kvalitetom i konstantnošću ovi Riječani spadaju u sam vrh hrvatske scene. OK, reći ćete, nije baš ni teško biti u vrhu nečega što do zadnjih godinu-dvije praktično nije ni postojalo (a i sada se tek naznačuje potencijal), ali MBM bi i s jačom konkurencijom opravdali tvrdnju iz prve rečenice ovog teksta. Jednostavno, od kada su se 'mooseovci' 2006. pojavili s prvim albumom, svojom ustrajnom interpretacijom američke glazbene ostavštine dokazuju da znaju što rade. Kritika ih cijeni, a publici je dostatan jedan posjet njihovom koncertu da ih zavoli. My Buddy Moose naime, odličnim albumima usprkos, svoju pravu snagu pokazuju na koncertnim nastupima gdje njihova uigranost, energija i odlična svirka dolaze do potpunog izražaja.

U takvom poimanju snaga, gdje MBM više nemaju nikakve potrebe bilo kome bilo što dokazivati, novi album je došao samo kao šlag na tortu, odnosno svojevrsno učvršćivanje statusa. U najavi ovog izdanja, bend je istaknuo kako će zvuk biti dosta promijenjen u odnosu na dosadašnji rad. Najavljeno je manje mandoline (što mi nije bilo drago jer volim kad se Matko uhvati tog instrumenta) i country stilizacija, a više čvršćeg zvuka bližeg power popu i garage rocku. Rečeno-učinjeno. Već u prvoj pjesmi na albumu, najavnom singleu "Fucking Boring" My Buddy Moose naglašava taj rockerski pristup, a nešto slično, iako u nešto manjoj mjeri, nastavlja se u pjesmi "Girl". Udarničko otvaranje albuma mora se svidjeti svim ljubiteljima američke gitarske glazbe. No, kako takvu vrste glazbe volim samo u manjoj mjeri, meni je osobno bilo drago kada su se MBM u "Shine! Shine! Shine!" približili onom drugom obećanom zvuku - power popu, a prva prava pjesma za repeat je lagana "She Knows". Iako se Luka dobro vokalno snalazi i u bržim pjesmama, najveću snagu dobiva u 'sporijim numerama', a "She Knows", nošena Neil Youngovskom gitarom i više nego pjevnim vokalnim dionicama poziva za kolektivni singalong na koncertima. Nepretenciozni ljubavni stihovi (inače je glavnina albuma bazirana na ljubavnoj tematici) vode do kratkog refrena, a gitarski solo sredinom pjesme poziva na air guitar praćenje.

"She Knows" služi kao dobar uvod u središnji, po meni najbolji dio, albuma. "Lack Of Imagination" nešto prljavijim zvukom gitare lijepo nastavlja gdje je prethodna pjesma stala, a "Roulette" je definitivno još jedan vrhunac albuma. U pomalo tomwaitsovskoj maniri ovu je pjesmu otpjevao basist Ištvan, a krasi je nešto laganiji tempo i lijepa gitarska završnica. "Love Like Ours" je još jedan odličan power pop, a u sličnom stilu nastavlja "Traveler". "Love, Love, Love" vraća priču na onaj rockerski početak, a sve završava prilično laganom "Not The One".

"Shine! Shine! Shine!" je uistinu sjajan album, a pogotovo će vam se svidjeti ako volite i power pop i nešto rockerskiji zvuk. Ako vam je, kao meni, drag samo jedan dio te priče, svejedno ćete naći dosta razloga za opetovano preslušavanje. Jedan od njih mogu biti i odlične dionice na lap steel gitarama koje su odsvirali Dinko Tomljanović i Vava. No, izdvajanje pojedinih segmenata odnijelo bi previše prostora jer je ovaj album prilično slojevit i tek nakon većeg broja preslušavanja sjeda na svoje mjesto. My Buddy Moose potpuno zasluženo dobivaju sve pohvale kojima ih ovih dana obasipaju sa svih strana.

bandcamp