Hoodov prvi solo projekt, "Killers and Stars", izdan je 2004.-e u vrijeme kada su Truckersi snimali tek solidne ploče, ali sam materijal nastao je nekoliko godina ranije, u vrijeme kada je svijetu darovano ultimativno southern rock remek-djelo, nenadjebiva "Southern Rock Opera", valjda jedini album u povijesti koji možemo nazvati enciklopedijom i dokumentarcem u jednome.

"Killers and Stars" je ploča snimljena samo sa akustičnom gitarom, na kojoj je Hood pričajući priče o raznim sjebanim likovima jasno poručio da svijet nije naročito lijepo mjesto, i da on u njemu baš i ne uživa. Ali isto tako da se ne boji to jasno i glasno priznati.

Stoga, što je moglo biti idealnije od toga da, godinama poslije, njegov drugi album zatvori krug. Umjesto usamljenog promatrača sa akustarom sada imamo obiteljskog čovjeka sa bendom. Umjesto tmurnih zaključaka, imamo pozitivan stav pun prkosa.

I da sve bude još slađe, album stiže godinu nakon što je Truckersima uspijelo snimiti drugo remek-djelo, legitimni nastavak SRO-e, "Brighter Than Creations Dark". I to baš kada su mnogi, uključujući i mene, mislili da više nikada neće napraviti nešto ni približno dobro. Pogotovo nakon što je bend napustio Jason Isbell, treći gitarist ali i čovjek koji je svojim pjesmama izvukao dva osrednja albuma prije lanjskoga.

Hood je ovdje skupio pjesme za koje je mislio da se moraju čuti i da više nema smisla da čekaju neki novi album matičnog benda. Čovjek je u kreativnom periodu kakav se ne događa često i to je trebalo iskoristiti bez da se previše troši Truckersi, kojima btw vrlo brzo izlazi i drugi službeni live album.

Uglavnom, ako ste fan nečega što se naziva southern rockom, u biti ako ste fan gitarističkog rock n rolla, jednostavnih, čvrstih riffova koji se ponavljaju u nedogled, ako uživate u obaveznim, kratkim ali slatkim solažama, te ako su vam "Simple Man" i "Free Bird" himne, a ne pjesme na koje okrećete očima, tada je ovo album za vas. Ako vam se uz sve nabrojano bendovi poput Slobberbone i Bottle Rockets ne skidaju sa playliste, tada već zasigurno slušate ovaj album i boli vas neka stvar što itko ima za reći.

Ali ako niste ništa od nabrojanoga, onda ostatak recenzije slobodno preskočite. Jer album je ovo zbog kojega se ne postaje zaljubljenik u nečiji rad ili neki glazbeni stil, ovo je album koji samo potvrđuje da je vaša odluka da ovako nešto volite bila ispravna.

Naime, ova ploča neće pridobiti nove fanove ne zbog nedostatka kvalitete, toga vjerujte ima na bacanje, već zbog nedostatka ambicije da bude išta više od ugodno provedenog vremena sa ljudima koje volimo. Prijateljima, obitelji, pa i fanovima.

Pripovjedanje je i ovdje u prvom planu, ali za razliku od prvog solo albuma koji je bio potpuno ogoljen, ovo je ipak ploča koja se ne srami svoje rockerske strane. U biti, ovo je gotovo po svemu još jedan Drive-by Truckers album, samo što nedostaje izmjena Hoodovih pjesama sa onima Mikea Cooleya, druge gitare i dobrog duha Truckersa.

Za ovu prigodu okupljen bend pod radnim imenom Screwtopia sačinjavaju između ostalih i neki članovi Truckersa, Will Johnson iz Centro-Matica, te Hoodov otac, David, priznati i poznati studijski basist koji je ovom prilikom sinu svirao valjda besplatno. Ovu postavu od Truckersa ne razlikuje samo to što je Hood junior jedini autor te što pjeva sve pjesme, nekako je opušteniji pristup u skladanju, glazba ima svoju ulogu, ali ta uloga ni jednog trenutka ne postaje važnija od teksta.

Riffovi su neoriginalni, gotovo pa prožvakani Truckers trenutci, nigdje se ne pretjeruje u virtuoznosti, važniji je osjećaj i atmosfera od velikih ideja, bitno je pogoditi trenutak i sa nečim skromnim zaokružiti pjesmu. Taj nedostatak epske snage gitara i ritam sekcije osnovno je sviračko obilježje koje ovaj projekt razdvaja od Truckersa.

Uvodna "Murdering Oscar" tako zvuči kao da je ispala sa SRO-e ili zadnjeg albuma, sagrađena na poznatom ali uvijek monolitnom riffu koji je Hoodov zaštitni znak. Nakon nje slijedi "Pollyanna", veseli nenametljivi hit kakav je prikladniji Cooleyu ili Isbelu, i kakvog Hood nije izbacio još od "A Bllesing and a Curse". Treća stvar je pak nešto što bi se dalo okarakterizirati kao uradak za solo album, na jednostavnoj klavirskoj frazi naslagani su Hoodov vokal, bubanj koji gradi atmosferu i lagana pratnja gitare. Nakon toga kreće se opet u krug, jedan jednostavni, zdravoseljački Cooleyevski riff, priča, solaža, potpuna ugoda. Pa jedna klasična Hoodovska balada. Itd, itd.

Što se tematike tiče, očito je da očinstvo prisutno na zadnjem albumu Truckersa i dalje inspirira čovjeka, nekoliko stvari priče su o njegovim osjećajima prema kćerki. Sada već klasično Truckers pripovjedanje i dalje je osnovni način rada, uzmete jednoga lika kojega ste ili izmislili ili negdje upoznali, te napišete pjesmu o njemu, ili se čak stavite u njegovu poziciju i otpjevate stvar u prvom licu. Pa tako imamo pokušaje da nam svoj pogleda na svijet ispričaju menađeri, samoubojice, loše majke, nezadovoljne žene. Imamo hotelske Biblije kao inspiraciju za nešto pozitivno, a ne nužno za pljuvanje (naravno, nije Biblija sama po sebi pozitivna, već asocijacije koje izaziva kod autora, da ne bi bilo zabune).

Već ovako nabrajajući teme čini se zanimljivo, a gdje je još neizbježna pjesnička simbolika, ili neizostavni uleti pozitivističke životne filozofije. Nema sumnje da tko želi, u ovome može pronaći sve što mu treba za jedan kvalitetan odnos.

Iako je ovo album kojemu u naslova stoji ljubavni, nemojte se zavarati. Doduše, nije riječ ni o potpunom sarkazmu, jer ljubavi ima, ali ne onakve kakvu smo navikli čuti na rock pločama. Ljubav na koju Hood cilja je ona prema životu, sitnim zadovoljstvima i trenutcima zbog kojih se vrijedi boriti. Ljubav koja se manifestira ponekad u liku osobe koju volimo, ponekad u liku potpunog stranca, a ponekad u ideji ili čak stvari.

Sve spomenuto, uz prepoznatljiv režeći glas i odličnu svirku, odlika je Hoodova rapertoara oduvijek, i to očito ne više samo u matičnom bendu. Fascinira da čovjek ima toliko ideja za ispucati i održati razinu kvalitete, biti svoj i uvijek u tim nekim okvirima na koje smo već navikli, a opet svjež i zanimljiv. Dokaz da ni srednje godine, ni običan život, nisu bauk ako si u glavi čist. A ako nisi, što još radiš ovdje?

http://www.pattersonhood.com
http://www.myspace.com/pattersonhood