Svaki grad, ne samo u Hrvatskoj, ima svoju glazbenu mikro scenu. Za neku se čuje i van rodne grude, ali uglavnom se sve svodi na lokalno herojstvo i kultno sljedbeništvo teško objašnjivo bilo kome tko se u 'scenu' umiješa sa strane.

Što se Dubrovnika tiče, on je u devedesetima i početkom nultih svoju najjaču scenu imao oko alter-noise-punk-hc bendova. Booyaka, Aluminijska doza, Puppy What's Your Name, Denoiser, s.g.hija ili Precious Candy imena su koja ništa ne znače van Grada, ali su imena koja su u nedostatku bilo kakvih gostovanja bendova sa strane (da se razumijemo, govorim o bendovima iz ostatka Hrvatske, a ne o stranim bendovima - tih se godina jako rijetko događalo da u Dubrovnik naiđe bilo tko čak i iz Lijepe naše) održavala glazbu u Dubrovniku na životu.

Iako je gitarska glazba i dalje nastavila živjeti u Gradu, ipak bih, s ove distance, kao stjegonoše istaknuo hip-hop glazbenike. Sve je počelo s 4,5,6, nastavilo se s Art-Hopom i Otpisani Klanom, a sada postoji popriličan broj mladih koji upravo rime i flow uzimaju kao svoj glazbeni izričaj.

No, te mlade ćemo ovom prilikom (ili bilo kojom drugom, barem kako sada stvari stoje) ostaviti po stvari, a u priču ponovo ubaciti Otpisani Klan. Desetočlani, 'rootsovski', bend raspao se prije nekoliko godina, a to je izgleda natjeralo na njihove članove na nevjerojatnu kreativnost. Alan gazi bubnjeve gdje god stigne, Yan Prawda tu i tamo napravi svoj elektronski projekt, a dva od tri Otpisani MC-a - Otpisanimator i Mr.Gud su u posljednje tri-četiri godine objavili ukupno sedam-osam albuma.

Kako je i Ado, čovjek koji je odgovoran na sve ono što nas je iza imena Izae uveseljavalo proteklih godina, svirao gitaru u Otpisanima, onda ispada da su raspadom tog benda njegovi članovi u prosjeku snimali neka dva, dva i po albuma godišnje.

OK, ne bi trebali miješati kruške i jabuke pa bi Izae trebali ostaviti po strani ove hip-hop priče, ali "Hodnici mira" to nam nisu dopustili. Novi album Mr.Guda potpisan je s Mr.Gud i Izae i to bi moglo zaintrigirati i one koji ne zanima hip-hop, ali su uživali u svim onim Izae minijaturama i melodijama.

Pa da takve odmah razočaram. Istina je da je ovaj album potpisan s Mr.Gud & Izae, ali ovdje je više riječ da je Izae, odnosno Ado producirao ovaj album nego da se dogodila neka kolaboracija poput, recimo, 13 & God. Jebiga, meni bi bilo draže da se dogodilo to drugo, pogotovo kada čujem kako zvuči "Hram", jedina pjesma s Adovim pjevanjem, a koje nismo čuli valjda tamo još od 2007. i albuma "Kad nadođu kiše i nastane strka leptira". (Dobro, bila je jedna pjesma i na "Teatro Lunatico", ali to je više bio neki zalutali metak)

No, i bez obzira na prvotno lagano razočaranje, ono me nije dugo držalo. Jednostavno, Izae je od Mr.Guda izvukao ono najbolje. Ne dozvoljavavši narativno i glazbeno razvlačenje (od 21 pjesme na albumu tek ih pet traje preko dvije, a samo jedna preko tri minute), misli i poruke su puno jasnije i efektnije. Glazbeno se tu čuje Dälek ("Deveta soba", "Fizkultura") i cijela horda sličnih izvođača, ali ipak je sve ponajviše bazirano na kratkim sempliranim dionicama prelijepljenim mnoštvom zvukića koje stvaraju izaevski lo-fi ugođaj.

Sam Mr.Gud, odnosno drug Jova, na ovom je materijalu u potpunoj formi. Ne bježeći od svojih uobičajenih socijalnih tema, ovaj put nije išao u grezo šamaranje okoline što mu je možda bila slabija točka u ranijim radovima (ili barem nije dozvoljavalo da njegove pjesme dođu i do šireg kruga ljudi). Sve ono što je htio reći, Mr.Gud je ovaj put rekao poprilično efektno. Ogorčenje robovlasničkim svijetom u kojem živimo je tu, pljuvanje karikature u koju se Dubrovnik pretvorio također, ali, možda baš i zahvaljujući Adovim podlogama, efektnost je podignuta na puno veću razinu nego je to do sada bio slučaj.

Teško bi bilo reći da Mr.Gud ima ubitačan glas, odnosno da može lako mijenjati ritam. S druge strane, flow je tu, kretanje kroz misli i slaganje riječi je svakim albumom sve bolje i bolje i stvarno bi bilo krajnje vrijeme da priča o njegovom radu izađe van zidina Grada.

"Hodnici mira" bi i objektivnijem slušatelju od mene trebao biti jako dobar album. Hip-hop u Hrvatskoj je pretrpan lošim rimama, još lošijim podlogama i nikakvim porukama. "Hodnici mira" su potpuno suprotno. Ovo nikako nije klasičan hip-hop album jer bi bilo jako čudno da glazba koju Izae stvori bude 'klasična'. Ovo je album koji ima priču i koji u svojoj zaokruženoj kompoziciji nudi nekoliko dragulja (spomenuta apsolutno predivna "Hram" te "Kao kaos", "Akvarel", "Brojalica" ili "Jom kejvoč"). Dubrovačka hip-hop scena je dobila album koji je, uz "Cipele vještaka loših navika" Otpisanimatora, predstavlja u najboljem svjetlu.

mrgud.bandcamp.com
izae.bandcamp.com