Phil Elverum je izuzetno zanimljiv umjetnik sa sjeverozapadne američke obale koji se voli izražavati kako glazbom tako i fotografijom, a stoji iza audio projekata Microphones i Mount Eerie. S obzirom da se ta dva benda istog autora u par koraka preklapaju nema smisla na ovom mjestu posebno pojašnjavati gdje i kada je prestao Microphones (i je li uopće prestao) i kad je počeo Mount Eerie, već ćemo samo spomenuti da je ovo treći rad ovog drugog, kasnijeg projekta. Eto, sad je baš sve jasno. Otprilike.

Primalno mumljanje, šuma, potoci i dašak srednjeg vijeka su nekakva temeljna obilježja Eleverumovog umjetničkog postojanja, jako lijepo zapisana na ponajboljim ranijim radovima, "Glow Pt.2"  iz 2001. i prošlogodišnjem "Lost Wisdom". Najsvježiji "Wind’s Poem" je dodatno obogaćen black metal utjecajima, što je najavljeno još u prvim vjestima o novoj ploči. Svima koji su se ranije susretali sa Elverumovim radom, ovo se na prvu čini kao neobičan i nespojiv zaokret. Ipak, slušajući ovaj album postaje jasno da je black metal u ovoj fazi njegovog rada jedini prirodni saveznik i nadogradnja na već utabanu stazu jednog specifičnog glazbenog izraza. Autor kao da je osjećao potrebu ubrizgati još energije u svoje elegije, a pritom ne narušavajući atmosferu koju je tako pažljivo cijelu karijeru njegovao. I tu su ti black metal trenuci baš dobro legli. Promjene dinamike unutar pjesama koje je Elverum ranije u karijeri postizao samo glasom, sada potencira gitarskim rafalima i razvaljivanjem bubnjeva. Crna metalijada je pažljivo raspoređena po cijeloj ploči tako da prirodno povezuje ove u osnovi pastoralne pjesme. Zanimljivo je opaziti da se Elverum jednako dobro snalazi i u starim i u onim načelno govoreći novim glazbenim trenucima, tako da sve skupa tvori jednu zbijenu i ujednačenu cjelinu. Slušatelji koji se koncentriraju na tekstove, mogu izvuči zaključak da se oni baziraju uglavnom na temama poput smrti i destrukcije. U tu kategoriju svakako ulazi "Between Two Mysteries", intrigantna balada inspirirana Twin Peaksom, koja je i čisti naklon glazbenoj temi iz kultne serije. Na drugim mjestima mumljanje je vrlo često prejako da bi se tekst jasno razabrao, ali atmosfera porilično dobro dočarava da ovo nije neko lijepo i sunčano mjesto, već koliba u magli na rubu šume.

Depresija i slična loša stanja ljudske psihe su vrlo česta pokretačka snaga velikom broju umjetničkih djela. Mount Eerie glazbu ne shvaća kao vlastitu terapiju i pokušaj bijega od unutarnjih ili vanjskih demona, već isključivo kao okvir unutar kojega djeluje i istražuje. Gdje su ta ograničenja, koji su kutovi gledanja na glazbeni izričaj i kako do njih doprijeti su pitanja koja Elverum postavlja, istražuje i potom odgovara svojim djelima.

"Wind’s Poem" spada u kategoriju teško probavljive glazbe koja nagrađuje one dovoljno strpljive i zainteresirane za putovanja po tijeku svijesti jednog genijalnog uma. Ako vam se sve ovo skupa čini intrigantnim, svakako zaronite. Ako ne, lakog glazbenog izbora je oduvijek bilo puno više i njega ne treba posebno tražiti. On će sam doći.

myspace.com/mounteerieorthemicrophones

pwelverumandsun.com