Morrissey Years Of Refusal Decca Records 2009.
Morrissey je jedan od najvećih glazbenika našeg vremena. Ipak, obzirom na njegovu kultnu figuru i povijest, još uvijek se doima kao dječak iz Manchestera koji djeluje iz sjene i uvijek je na granici provokacije. Tu osobnost je godinama gradio i izgradio tako da sada može djelovati bez eventualnog pritiska ispunjavanja fanovskih očekivanja. Na taj način je sebe stavio u poziciju iz koje može nesputano raditi, a vrlo je vjerovatno da će ga se tek budućim generacijama servirati kao izuzetno značajnu ikonu našeg doba. Taj trenutni status se itekako osjeti na novom studijskom uratku koji zrači sigurnošću i opuštenošću, a na koji je bez pardona uvrstio i par stvari sa prije objavljene Best Of kompilacije. Nek se zna tko je gazda.
"Years of Refusal" nalazi Mozzera (jel to zvuči kao mozzarela?) u pankerskom raspoloženju, naravno na samo njemu karakterističan tvrdoglavi način. Prvi dio albuma obilježavaju nabrijane gitare i trominutne rasturaljke koje bi prije očekivali od nekih klinaca nego od etabilirane veličine. Ipak njegova šarmantna manira i samouvjereni vokal dominiraju te ne dopuštaju da i u jednom trenutku pomislimo da je ovo jedan od post-Franz Ferdinand bendova kakvih se nakotilo poprilično zadnjih godina.
Neki bi mogli zaključiti kako je možda "Years of Refusal" zbog izrazito gitarističke orijentacije pokušaj starog prdonje da uhvati korak za nekakvim trendovima kao što to čine mnogi forever young izvođaći, ali nakon samo jednog slušanja takvom čemu nema mjesta. Moz je u savršenoj formi i drži stvari pod svojom kreativnom kontrolom. Nakon uvodnih zagrijavanja na četvrtoj stvari, "I’m Throwin My Arms Around Paris" konačno ga nalazimo u punom melodioznom zamahu, kao iz najboljih dana Smithsa.
Kad se već čini da se starac pomalo uspuhao pred kraj albuma nas dočeka biser "It’s Not Your Birthday Anymore", koja svojim grandioznim refrenom je poveznica sa klasičnim Mozzerom i ponajbolji trenutak ovog ravnomjerno dobrog djela.
Par predvidljivih i realno slabijih trenutaka ("You Were Good In Your Time" i "I’m Ok By Myself") ne kvare cjelokupan dojam vrlo dobre ploče. "Years of Refusal" kao cjelina nudi ugodno iskustvo dobrog rock albuma, albuma koji sve svoje adute neće otkriti iz prve, već će pri svakom pritisku tipke Play na plejeru nuditi dozu zadovoljstva kakvu autori njegovih godina rijetko isporučuju.
www.morrissey-solo.com