Ovo je, jednostavno, lijepa muzika. Ne znam imate li u glavi definiciju lijepe muzike, ali Monoswezi bi vam mogli pomoći u slaganju iste. Praktično je nemoguće imati ružne misli dok slušate "Yanga Monoswezi" – toplina koja izbija iz svake note ovog albuma je zarazna, a lakoća kojom on teče je gotovo nevjerojatna.

Nije se teško zaljubiti u glazbu koju izvodi ova afričko-skandinavska grupa. Čarobni zvuk mbire tijekom cijelog albuma se isprepleće sa sjajnim vokalom Hope Masike koja pjeva s nevjerojatnom lakoćom, praktično kroz osmijeh. Osim na njenom pjevanju i sviranju mbire, zvuk ove grupe se bazira na nenametljivim, ali iznimno upečatljivim jazz dionicama na saksofonu i klarinetu. Hallvard Godal na njima neprestano gradi zvuk koji ima svoje gradacije, ali se uvijek drži nekako po strani, bez potrebe za isticanjem ili pretjeranim soliranjem. Ritam sekcija je tek posebna priča. Uz mbiru i bas, često je sve bazirano tek na šuškalicama ili jednostavnim udaraljkama, a cijeli bend se trudi da raznim zvukovima obogati pjesmu. Sve to daje nevjerojatan osjećaj spokoja prilikom slušanja ovog albuma. Kao ono kada dočekate ljetni izlazak sunca negdje na moru.

"Yanga Monoswezi" je lijep album od početka do kraja. Ako baš želite da vam izdvojim poneku pjesmu s kojom bi se željeli upoznati s ovim materijalom, krenut ću od uvodnog singla "Matatya". Predivno smirujuća pjesma zvuči, kako bi Ona rekla, kao 'pupoljak koji se polako rasvjeta'. Slična je i "Povo M'povo" koja nakon "Intra" otvara album, a sama grupa je završnu "Nhetembo" nazvala 'fantazijom za mbiru' te vas uistinu može upoznati s ovim lijepim instrumentom. Tu je i "Mhondoro" koja u svojih 6+ minuta uspješno sublimira cijeli album.

Treći album za grupu koja je ime dobila po prvim slogovima država iz koje dolaze (Mozambik, Norveška, Švedska, Zimbambve) definitivno je potvrdio ono što su nagovijestili s prethodnikom, "The Village". Ovo je odlična grupa koja bez ikakvih problema stvara lijepu muziku. Stvarno lijepu muziku.