Molokai Rack Attack 2.0 Selfreleased 2014.
Jedna od najljepših stvari na regionalnoj glazbenoj sceni je taj čudesan razvoj balkanskog surf mikrokozmosa.
The Bambi Molesters, koji su ove godine proslavili nevjerojatna dva desetljeća prisustva na sceni, ipak izostavljamo iz ove priče čiji su glavni junaci Threesome, Pistolrays i Molokai. Nevjerojatna srpska trojka, koja na koncertima isporučuje suludu količinu energije, uoči ovogodišnje američke turneje isporučila je EP "On Tour", a ni hrvatski, odnosno makedonski surferi nisu stajali besposleno. Pistolraysi su objavili "Coronu Del Mar", a Molokai "Rack Attack 2.0" kojeg, iz tko zna kojeg razloga, eto nismo recenzirali iako se već mjesecima vrti po našim playerima.
Dva Damjana i jedan Bojan s ovim su albumom nastavili tamo gdje su počeli s debijem "You Surf, We Send Piranhas". To bi se moglo nazvati klasičnim surf-rockom s ponekim punk začinom, a u toj bi definiciji zlobnici sigurno mogli pronaći razlog da „Rack Attack 2.0“ nazovu predvildljivim, monotonim, dosadnim. No, glazba koju Molokai izvode daleko je od dosadne. Oni su svoj surf izričaj potpuno savladali, doveli do nivoa kada vas lagano uvedu u cijelu priču i iz nje vam ne daju izaći. I da nije Lejmo još davno u recenziji za Threesome iskoristio rečenicu kako su dovukli valove Pacifika nadomak beogradskog pašaluka, sada bih neku sličnu upotrijebio povezujući Bitolu i Tihi ocean. Jednostavno, ovo je sjajno odsviran album ekipe koja vlada žanrom bez da radi bilo kakve p(r)opuste.
Mislim, dovoljno je da poslušate "Creey Heap From The Deep", totalnu rasturačinu koja se na repeat može vrtjeti danima pa da shvatite kako se s Molokai nije zajebavati. Ili, ako ste možda nešto nježnija duša, da upalite "John Travolta In The Castle Revolta", pjesmu koja kao da je ispala iz nekog surf šlager festivala sedamdesetih, samo da je takav postojao.
Sve u svemu, "Rack Attack 2.0", zajedno s ovogodišnjim izdanjima Pistolraysa i Threesome zaokružuje jedan lijepi triptih glazbe za koju je uistinu nevjerojatno da se primila na brdovitom Balkanu. Još kada bi se nekako organizirao zajednički koncert/turneja ovih bendova. Joj, kada bi pot lista imala više volje/snage/mogućnosti pa da to odradimo...
I da, nikako ne zaboravite odraditi poneku turu na igrici koju je Molokai pustio zajedno s objavljivanjem ovog albuma. Totalni old school, što vam više treba...
