Prema naslovu novog Vampire Weekend albuma čovjek bi mislio da se na njemu nalazi glazba namijenjena Edwardu Cullenu i njegovoj sviti. Samo što Vampire Weekend ima veze s vampirima koliko i Kerum ima s gracioznošću. Uostalom, Eddie živi i bari tinejdžerke u mjestu s manje stanovnika od Peščenice. VW su ipak momci iz velegrada. Fakultetski obrazovani momci. I to se čuje i vidi. Lijepo je vidjeti bend koji je išao na ivy ligaško sveučilište Columbia da točno tako i izgleda. Ako još k tome uzmemo u obzir da je članove benda spojila ljubav prema afričkoj glazbi i punku na trenutnoj natalnoj karti indiea imamo specifičnu i izoliranu točku koja predstavlja VW.

Možda se ovo „modern“ u nazivu albuma odnosilo na trendove u produkciji koje bend smjelo slijedi. Na prvu iritantan auto-tune "Cousinsa" nakon djelotvorne doze sjeda na mjesto i njegova upotreba je sada neupitna i opravdana. "Modern Vampires of the City" ima i auto-tunea (kojeg je Jay Z davno pokušao živog zakopat) i novi hype zvan vokalni pitch shift koji se jasno očituje u "Step", "Diane Young" i na "Ya Hey". VW nikada nije bježao od inovacija pa makar i onih zloupotrijebljenih. Njihov uspjeh leži u upotrebi modernih produkcijskih doskočica koje ne zvuče kao same sebi svrha ili kao samo simbol vremena. Jer eto, sad se to radi. Je li to revolucionarno preuzimanje koncepta i vraćanje na pravi put kao što je Randal htio spasiti izraz 'porch monkey' iz ralja rasizma ili samo preseravanje ili potpuna nebriga hoće li se nešto protumačit kao trendy ili ne, naravno, nemoguće i nepotrebno je znati.

Tekstualni dio MVOTC je ponovno nedodirljiv. Ezra Koenig je doslovno car sklapanja stihova. Njegove multi-interpretativne sve/ništaznačne stihove možemo usporedit s onima Pavementa ili Becka s naglaskom na cure/djevojke/žene/zemljopis. "Step" kao druga strana prvog singla "Diane Young" je dobar konj za utrku za najbolji singl 2013. Prekrasna melodija u tandemu sa sjetnim, ali odvažnim Ezrinim izlaganjem daje slušatelju neposredan doživljaj i uvid u odnos koji je kao i većina tekstova zakamufliran nizom metafora i nerazjašnjenih situacija. "Diane Young", kao što i spot zorno prikazuje, počinje paljenjem Saaba kao da je hrpa lišća. Tada se upliću ljudi u crnom i spominje se sreća Kennedyjevih. "Diane Young" bi se po zvuku više mogla svrstati u eru "Contre" nego u trenutni  VW ugođaj koji je s MVOTC prešao iz Paula Simona oduševljenog Afrikom u Simona i Garfunkela oduševljene zvukom tišine.

Odmak od ranijih radova jest osjetan jer je omjer od 5:1 u korist žovijalnosti okrenut u 2:1 za downtempo kontemplaciju koja je daleko od sunčanih Soweto inspiriranih numera koji su bendu priskrbili inicijalnu popularnost. Ovdje je bitno još jednom naglasiti da se najbolja pjesma na albumu i jedna od najboljih VW stvari uopće, "Step", nalazi upravo u downtempo kontingentu. Promjena zvuka je naznačena i naslovnicom koja ne samo da nema nijanse žute i narančaste nego nema boje uopće, a izostanak boje je dodatno naglašen i maglom koja je prekrila i ovako tmurnu vedutu New Yorka. Bend je rekao da će ovo biti njihova naj-New York ploča, samo što ja znam dosta bendova iz New Yorka koji su ipak stavili naglasak na nešto manje maglovito. Osim ako niste M.E.T.H.O.D.M.A.N. On se trudi da mu je maglovito i na plaži.

"Everlasting Arms" se polako probija basom koji na početku nadilazi klavijature i s repetativnim perkusionističkim prijelazima dovodi do clean gitare koja nas na par sekundi raspleše nad bespomoćnim Ezrom koji je žrtva padajućeg lustera. Ovdje se ponovno može zaključiti da su VW dečki iz bolje stojećih obitelji ili samo vrhunske sponzoruše jer ja ne znam nikoga tko ima luster životno ugrožavajućeg kapaciteta i visine.

Album započinje pozdravom suncu, a završava pozdravom za laku noć. "Obvious Bicycle" je naravno sve samo ne pjesma jasnog sadržaja, a na "Young Lion"“ gostuje Snoop Lion. Ne gostuje. Ono što je karakteristično za "Young Lion" jest da je jedina stvar na albumu koju pjeva multiinstrumentalist Rostam Batmanglij.

Pjesme koje definitivno ne sjedaju na prvu su "Don't Lie" i "Hudson". Da je Coldplay snimio "Don't Lie" s pripadajućim poprilično iritantnim čembalom vjerujem da joj ne bi pružio ni pola šanse. "Hudson" je spora i mračna koračnica prigodna za pogrebene procesije. Poučen primjerima s ranijih albuma siguran sam da ću upravo ove dvije stvari najviše braniti jer ću za neko vrijeme čuti nešto što ću misliti da je nepravedno previđeno.

Dok "Hudson" korača do rake "Worship You" korača u ritmu riverdancea. Irski glazbeni motivi naglašeni su na najdinamičnijoj stvari na albumu. Njoj prethodi "Finger Back" koja fuzz sintevima, teškim klavirskim tonovima i Ezrinim falsetom prede priču o ljubavi ortodoksne djevojke i mladića koji radi u falafel radnji. Za razliku od "Don't Lie" i "Hudsona" neće vam trebat dugo da se upletete  u melodiju i cijelu situaciju koja je daleko od idealne, ali budi navijačke strasti u ime ljubavi. Pjesma također ima bridge koji ide blah-blah-blah-blah… koji možda simbolizira zle jezike?

Utjecaji afričke glazbe, povijesti i zemljopisa, literarna vrijednost stihova koji najvjerojatnije pjevaju o nečemu što bi voljeli da nas zadesi, ili su barem tako zvučali. Transparentna netransparentnost. Sve ono što čini Vampire Weekend njima. Ono što ih odvaja od homogenosti većine indie bendova. Ne postoje dva Vampire Weekenda. Neki će reći hvala bogu. U mojoj glazbenoj praksi ne postoje ni dva benda koja su me uspjela već dva puta na prvu čak i malo zgrozit da bi na kraju bili među najslušanijim bendovima među ova četiri zida. I tako će čini se biti i s trećim albumom "Modern Vampires Of The City". Većini fanova ranijih albuma ovaj će biti neusporedivo lošiji ako ne zanemariv. I već sada vam mogu reći da taj stav nije ispravan. Kao fan. I ja sam bio prevaren. Treći put. Ovaj put na drugu foru. Očekivao sam prema najavnim singlovima veće oduševljenje od "Contre". Ono što sam dobio nije razočaranje, ali ponovno nešto što moram upoznavati. Dobio sam doslovno mail-order bride kakvu nisam zamišljao. Ovaj put su me nasamarili duplim blefom. Samo što čak i dok pišem ovo i slušam album u pozadini faktor nepoznatog, stranog i nepoželjnog polako nestaje. Oženili su me bez privole. Opet.

Možda sam trebao iščitati "Obvious Bicycle" kao obvious cycle. Ili barem prepoznati simboliku "Unbelievers" i stiha I'm not excited, but should I be?.

www.vampireweekend.com