Treba sve odjebati, otići u Afriku i plesati.

 

Prethodna rečenica je mogla slobodno biti i cijela recenzija ovog albuma jer "The Karindula Sessions" je nevjerojatan album koji za cijelog svog trajanja zove na potpuno opuštanje i prepuštanje glazbi. Nakon nekoliko slušanja poželiš da izbrišeš iz pamćenja sve drugo osim ovih suludih ritmova i mantričnog pjevanja jer ti, u biti, ništa drugo ni ne treba.

I onda shvatiš kako je sve to jednostavno.

Glazba koju je ekipa iz agilnih Crammed Discs 'zarobila' na ovom CD-u je u stvari snimka trodnevnog uličnog festivala u malom gradiću Lubumbashi u Kongu. Tamo se ekipa okuplja u jutarnjim satima i započinju s 'karindula glazbom'. Glavna njena odlika je činjenica da se uglavnom izvodi na samo jednom instrumentu, karinduli, koji izgleda kao ogromni banjo, a napravljen je od bačve za naftu, kozje kože i dugačkog vrata s četiri žice između kojih je zategnuta prazna vrećica mlijeka u prahu. U 'bendu' se nađe još i nešto manja verzija karindule te poneka udaraljka, ali jedna od važnijih stvari Karindule su mantrični napjevi koji vrlo često imaju revolucionarne poruke.

To su one informacije koje se od mene očekuju da vam ih prenesem.

Cijeli ovaj album je praktično nevjerojatan. Jasno je kako su Bena Ngoma, BBK, Bana Lupemba i Bana Simba amateri, ali i da su totalno dobri u tome što rade. Jasno je i da njihova izvedba zabavlja sve prisutne, a to se najbolje čuje u smijehu i pjevanju publike zajedno s glazbenicima. Jasno je i da se energija koja se može čuti na ovom albumu teško može uhvatiti negdje drugo. I zato, treba sve odjebati, otići u Afriku i plesati.

Doduše, nisam baš siguran da bih bio u stanju napraviti bilo kakav pokret kojeg možete vidjeti u traileru za dokumentarni film kojeg Crammed Discs nudi zajedno s CD-om. Jedino mogu držati bocu na glavi i to poprilično dugo. Plesati s njom? To bi išlo malo teže...