Serena-Maneesh Minor 4AD 2010.
Prošlo je već dosta vremena od kada je drugi album norveške grupe Serena-Maneesh ugledao svjetlo dana, a dosta je vremena i prošlo od kada sam isti taj album i spomenuo kao jednog od ponajboljih neoshoegaze albuma.
Ovaj bend se potpuno uklapa u teoriju da se najbolja 'britanska' glazba trenutno svira u Skandinaviji, odnosno da upravo iz Skandinavije dolaze bendovi koji zvuče ponajviše 'britanski' što god to značilo. Uostalom, samo nabrajanje bendova u nastavku recenzije na koje Serena-Maneesh u pojedinim trenutcima podsjeća izgleda kao spominjanje 'best of' shoegaze izvođača.
Uvodna pjesma, "Ayisha Abyss" odskače od bilo kakve shoegaze usporedbe. Divlja bas linija i pigušeni glasovi koji mrmljaju nešto nedefinirano podsjećaju na Primal Scream iz "Xtrmntr" faze, a najupečatljivija stvar kod ove pjesme je njeno trajanje - gotovo 8 minuta de facto se vrti isti ritam koji vas uvlači u ostatak albuma. Zapravo, sam kraj te pjesme pokreće "I Just Want To See Your Face", pjesmu koja kao da je ispala s nekog My Bloody Valentine EP-a ili ranih Pale Saints. Izrazito pjevna vokalna dionica prigušena je s ogromnom količinom buke koja se provlači do kraja albuma, a aluzije na MBV su prisutne i u drugim pjesmama, ponajviše u stvarno odličnoj "D.I.W.S.W.T.T.D.". Emil Nikolaisen, glavna osoba u ovom bendu, nas od My Bloody Valentine u "Melody For Jaana" te "Honeyjoinx" vodi prema Slowdiveu, a "Blow Yr Brains In The Morning Rain" bi mogla funkcionirati i kao Spaceman 3 pjesma s tom razlikom da bi je Sonic Boom i Jason Pierce još dodatno razjebali i razlučili na najprostije faktore.
Primal Scream, My Bloody Valentine, Slowdive, Pale Saints, Spaceman 3. To su bendovi koji vam prolaze kroz glavu slušajući ovaj album i to je i jedina zamjerka Sereni-Maneesh. Jebiga, trenutno se pojavilo previše grupa koje su opsjednute shoegaze zvukom i takva poplava ubija želju za slušanjem bilo čega što zvuči kao izgubljeni materijal od prije 20 godina. Međutim, Serena-Maneesh je cijelu svoju priču počela puno prije ovog naleta sa svojim prvim, istoimenim albumom, a činjenica kako su nakon njega potpisali za 4AD, kao praktično jedina neoshoegaze grupa koju ta kultna izdavačka kuća objavljuje, dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Usporedbe sa svim gore spomenutim grupama teško je izbjeći, ali "Abyss In B Minor" je jako dobar album i zaslužuje pažnju svih onih koji vole čuti bučne gitare i melodično pjevanje. Serena-Maneesh se potpuno uklapa u onaj prastari My Bloody Valentine-nski opis onoga što su britanski novinari prozvali shoegaze glazbom - 'soft as snow, but warm inside'.