Recenzije

Defiance, Ohio Midwestern Minutes No Idea 2010.

utorak, 21. prosinca 2010

U ovo doba godina popularno je slagati liste najboljih albuma. Što je često nezahvalan zadatak, pogotovo ako imaš nekoliko podjednako dobrih ploča koje nisi prestajao vrtiti proteklih 3-6-5-je-pro-šlo-da-na. Ali, o pozitivcima ćemo više idući tjedan, nego, pitam ja vas, kako bi se snašli da morate izabrati najgori album godine?

Ja, hvala na protupitanju, svog kandidata imam. Iako se dosta toga bazira na razočaranju (primjera radi, toliko sam očekivao od nove ploče Gaslight Anthem da me krajnji rezultat tjera staviti je na popis najgorih iako se objektivno ne radi o toliko lošem materijalu), jedan izvođač me ne samo iznevjerio, već me i šokirao svojom lošošću. Ok, ovo nije stvarna riječ, al' mi se sviđa koristiti je za opisati ono što su nam ove godine podarili Against Me!.

To je tako loš materijal u svakom pogledu da ga treba istaknuti svakom prilikom. A ovo je definitivno jedna, jer bez Against Me! ne bi bilo ni Defiance, Ohio. Kada su krajem devedesetih ovi prvi krenuli iz Gainsvillea, Florida u osvajanje svijeta svojim akustičnim punkom, nitko nije mogao znati da će anarhističkim parolama, neobuzdanom energijom i sirovom svirkom pokrenuti pravi val sličnih bendova.

Od kojih je većinu s razlogom prekrio zaborav, ali Defiance, Ohio su s vremenom dovoljno obogatili svoj folk-punk izričaj evoluiravši u bend sposoban - opstati. Još u samom startu odvojili su se od sličnih klonova ubacivši u zvuk violinu i violončelo, spojivši se tako preko zvuka Against Me! direktno s korijenima koji sežu do Poguesa.

Dok se su Against Me! okretali mainstreamu prigrlivši post-punk estetiku, nekako je bilo logično za očekivati da će Defiance, Ohio posegnuti za formulama koje su već dobrano iskoristili Murphysi ili Flogging Molly. Međutim, bend je uporno ostajao vjeran ranom Against Me! zvuku i DIY pristupu, fokusirajući se na turneje, koncerte i besplatno dijeljenje svog materijala.

Iako su prethodni album, treći po redu, izdali za No Idea, izdavača preko kojega je svjetlo dana ugledao i Against Me!, ni trena nisu dvojili oko toga treba li ga ujedno ponuditi besplatno. Ista stvar je i s ovim novim, bez problema ga možete skinuti direktno s njihovog sajta.

Osobno sam od nove ploče očekivao malo akustične žestine koja bi me podsjetila na zlatno doba Against Me! i nekako sprala ljigavi okus zadnjeg albuma (inače, nekadašnji velikani dobili su nogu od svog mainstream izdavača, izgleda da nitko - ni bend, ni izdavač, ni publika - nije bio zadovoljan smjerom u kojem su krenuli, sada će biti zanimljivo vidjeti kako će im se karijera dalje razvijati). Ukratko - očekivao sam da Defiance, Ohio zauzmu njihovo mjesto dežurnog akustičnog punk benda.

Kad ono, iako su idealima ostali isti kao prije, Defiance, Ohio odlučili su postati pop bend. Na ovih ugodnih 28 minuta smješteno je desetak pjesama koje strukturom više podsjećaju na Grandaddy nego na Against Me! (koji sam upravo spomenuo po tri stotine devedeset i četvrti put, čime sam i službeno srušio Emirov rekord ponavljanja određene riječi).

Bend je spremno prihvatio indie rock kao svoj novi put, kako u glazbi tako i u tekstovima, koji više nisu nužno okrenuti angažiranim klišejima već se pomalo bave i temama koje su nekako bliže ljudima u određenim godinama. Ono, kad shvatiš da nema smisla stalno kriviti druge, već da je ipak važnije pogledati sebe samoga u oči.

Nedostaje ona rastrzana energija, ali ovo melankolično indie izdanje im uopće ne stoji loše. Dapače, introspektivni tekstovi i nježne melodije najbolji su dio ploče. Ima tu trenutaka koji atmosferom gotovo pa podsjećaju na rani Built To Spill, dakle indie rock iz udžbenika, s tim da akustična osnova i neambiciozna produkcija materijal odvode gotovo u pravcu anti-folka.

I tako sam čekao punk album koji se služi folkom, a dočekao sam folk ploču s indie-pop pretenzijama koja priziva Jeffreya Lewisa i slične moderne trubadure. Tračak prošlosti se i dalje osjeti u bržim trenutcima, ispod svega ipak i dalje kuca keltsko srce, ali ovaj bend je svoju preobrazbu, stidljivo najvaljenu na prethodnom albumu, sada u potpunosti završio.

Za kraj moram još jednom spomenuti Against Me!. Dok su se prvaci žanra u svom odrastanju pogubili, izgubivši dušu u pokušaju probijanja kroz zahtjeve tržišta, njihovi sljedbenici prelaz u zreliju fazu života izveli su bezbolno, ostavši vjerni samo vlastitom srcu. Vanjske promjene možda jesu velike, ali nije nikakav problem pomiriti se s njima. Lako je. Kada znaš da se unutra i dalje krije onaj isti mali punk bend koji te odavno osvojio.

www.defianceohio.terrorware.com
www.myspace.com/defianceohio32