Mačak glasno prede, to navodno smiruje, umanjuje mogućnost srčanog udara, tim više ako vlasnik ima srce. Problematično i neizostavno 'ali' krije se u kandžama - obuzet ugodom, mačak širom otvara kandže i zabada ih u tkaninu sve dok mu ne opalim čveger i tako ga otjeram od sebe. Vani sunce, ali puše umjeren jugozapadnjak što umanjuje želju za rekreativnom šetnjom ili pedaliranjem. Prognostičari za ove dane najavljuju malo kiše i nešto više umjerene naoblake. Osjeća se nalet neurotične sjete, a on se može donekle odbiti zvukovima intimnije prirode koje stvara instrumentalist Jerome Alexander. 2007. godine Jerome Alexander započeo je sobni projekt Message to Bears izdavši "EP 1" koji se brzo rasprodao pa doživio reizdanje (koje se također brzo rasprodalo). Ambijentalna glazba, pogodna za relaksaciju i refleksaciju, uvijek ima vjernu publiku, naročito u nemirnim vremenima. Široj publici je to izuzetno dosadna glazba, posebno ako se u njoj ne govori o neuzvraćenoj ljubavi vezanim stihom. Slušajući ambijentalnu glazbu, čovjek ne može ni ritmično zaklimati glavom, a kamoli zaplesati, na njemu je da se udobno smjesti u sjedeći ili ležeći položaj i tupo pilji u jednom smjeru, vrteći pritom u krug palčeve i raštrkane misli.

Novi album "Folding Leaves" napravljen je u znaku opraštanja poput prethodnog albuma "The Departures". Sanjolika je to glazba, nepretenciozna i napose sjetna, na trenutke podsjeća na elektronske laganice Roberta Milesa i Mobyja. Još prije petnaestak godina, dok je elektronska glazba bila na dobrom glasu, mnoge su duše pokušale stvoriti svoj zvuk miksajući sampleove u besplatnim računalnim programima, ali su brzo odustali od glazbene karijere. Srećom, Jerome Alexander nije odustao u svom naumu, već je nakon uspješnog "EP 1" nastavio stvarati glazbu u istom smjeru, premda inačica elektronske glazbe koju on stvara nije cijenjen, već potcijenjen proizvod. Konačni rezultat je terapeutske prirode, tjera slušatelja da sjedne, duboko odahne i u pola glasa iskreno popriča sa samim sobom, rezimira proživljeno, donese neku čvršću životnu odluku i tako lakše uhvati željeni san za klempave uši. Jerome Alexander stvara nježnu glazbu koju svi mi oduvijek imamo negdje duboko u sebi, ali ju namjerno ili nesvjesno zatomljujemo jer nježnost u očima većine odavno nije poželjna odlika, već je prezentirana kao neurotična slabost duha. Zato se redovito kljukamo zaraznim veselicama, da bismo bili prihvaćeniji i normalniji u tuđim očima. Kljukanje, kao i kvocanje, postane navika, samo navika o kojoj bi Tonči Huljić sigurno mogao nešto više reći. Za razliku od njega, Jerome Alexander ne govori, a opet puno toga kaže. Bez riječi.

Ukoliko želite biti samotni čudak, dovoljno je da na pitanje 'Što slušaš?' kratko odgovorite kako upravo vrtite neki instrumentalni ili, još bolje, ambijentalni album. Hihotava vojska hopsajućih hipstera, halucinirajuće hipičije i hegemoničnih hohštaplera svake vrste harmonično će se udružiti tako što će vas ostaviti na miru. Pa tome i služi ambijentalna glazba; njome se postiže unutarnji mir, pronalazi izgubljeni raj, a stanjuje rastući pakao.

www.messagetobears.com