Shvatiti da imam tri slobodna dana, kupiti autobusnu povratnu kartu bez obzira što put traje 10-ak sati u jednom smjeru a po povratku odmah idem na posao odraditi duplu smjenu, žaliti za činjenicom da prastaru iksicu nisam ponio sa sobom pa nisam uspio dobiti popust na te 344 kune, biti sretan jer je netko mislio da sam još uvijek student pa me čak i pitao za iksicu, biti u strahu od punog autobusa i nekog starog čiče koji je odmah želio uletiti u neku priču, smrzavati se tijekom puta jer u autobusu hlađenje odvrnu na maksimum, niti minute ne odspavati nakon obiju autobusnih dionica, razgovarati s nebom da kiša ne pada baš ta tri dana iako su je najavili svi mogući metereolozi u državi, trpiti podbadanja 'o Purgeru, lijepe si nam puti došao na kupanje, pazi samo da ne izgoriš', i dalje ne shvaćati vatrogasce koji travu polijevaju baš na mjestu gdje je najbolje ostaviti šugaman, bježati od sunca jer ne želim izgoriti, ići na sunce jer je Mrlija već drugu godinu puklo da se on hoće sunčati, potezati se po prepunim autobusima za Mokošicu, pomalo sa strahom se sjetiti koliko sve košta u Dubrovniku...

...sve je to vrijedilo proći jer su tri dana Lokruma nešto što nikada ne bih mijenjao za ništa. To je ljeto u pravom smislu riječi - more, hlad maslina, ugodno društvo, mir i tišina. Sve što ti treba. Potpuno opuštanje i relaksacija.

Nekako u cijelu ovu priču uklapa se "Player Piano", drugi album za Dayve Hawka, čovjeka koji se krije iza imena Memory Tapes. Nakon sve sile world music albuma koji su se vrtili u mojim playerima proteklih mjeseci, "Player Piano" me proteklih 10-ak dana potpuno opsjeo. Slušao sam ga onih dana kada sam planirao put na Lokrum (mislim da je to istinitije reći nego 'put u Dubrovnik'), slušao sam ga dok sam iščekivao taj put, slušao sam ga na samom Lokrumu, a slušam ga i kada sam se vratio. Sve su prilike da ću ga slušati još dugo vremena jer odavno nisam čuo ovako lijep album.

Potpuno naslonjen na klavijature i jednostavne ritmove, "Player Piano" nudi neviđenu invaziju melodija. Između dva "Music Boxa" (intro i outro) smjestilo se 10 pjesama koje nakon prvog slušanja odmah ulaze u uho, a svakim sljedećim se u njemu sve duže zadržavaju. "Today Is Our Life", "Sun Hits" i "Wait In The Dark" su stvoreni za sve plesne podije na svijetu, "Trance Sisters" bi to bila samo da nema taj 'divlji' trenutak i samo čekam neke brutalne remikse ove pjesme, "Yes I Know" i "Offers" prizivaju The Radio Dept., dvodijelna "Fell Thru Ice" ima nevjerojatan razvoj priča u svojih (ukupno) pet minuta, "Humming" pomalo vuče na Stereolab, a „Worries" je sve to u jednom.

Ne znam je li ovo glazba za hipstere i postajem li jedan od njih ako slušam Memory Tapes, ali ovaj album je totalno zakon. I ako idete na Lokrum, ponesite ga u walkmanu iako vam vjerojatno neće trebati. Zvukovi mora, paunova, šuma vjetra i svega ostalog su uglavnom dovoljni. A ako nisu, Memory Tapes su tu da ugođaj upotpune.

www.myspace.com/memorytapes