Prije par mjeseci sam skinuo vaš posljednji EP "The Bulls and The Bees" i mislim da je super. Također mi je super da je izdan na ScionA/V etiketi, ako se ScionA/V može nazvati etiketom. Nije mi jasno zašto korporativna politika Toyote nalaže da se ulažu novci u metal i hip hop i Assy McGeea, ali nisam nikad bio predani istražitelj ekonomije i njezinih poganih motiva i metodologija. Htio sam upotrijebiti izraz "analizator ekonomije" samo što ta fora ne bi bila smiješna nikome osim meni. No, siguran sam da bi vi cijenili tu foru za jednog pošto ste svirali s Leif Garrettom. Da se vratim na bit. Za razliku od ekonomije na koju sam utrošio minimalni trud i vrijeme na vaš bend sam utrošio popriličnu količinu sati. Nisam se divio isključivo vašoj umješnosti izvlačenja ritmova iz prahistorijskih grotla katrana već sam utrošio i sate proučavajući vaše intervjue kroz, sada već, stoljeća. Vaša neopterećenost sa svime čime se inače bendovi, posebno bendovi koji sviraju i jesu metal, opterećuju, kao i smisao za humor i njegu kose su mi gušt koji graniči s perverzijom. Nekada sam bio manji i nisam išao na koncerte. Tada bih nestrpljivo čekao da se na televiziji pojavi kakva snimka koncerta ili intervju s dragim mi bendom. Sjećam se vašeg dolaska u Sloveniju '94 kada ste svirali kao predgrupa Nirvani. Bio sam fan Nirvane i znao sam da će 'Izvan Struje' i Damir Tiljak potegnuti na koncert, jer jebem mu svira najveći bend na svijetu. Na kraju emisije, kao ni danas, nisam se sjećao ičega o koncertu Nirvane, a od intervjua s Novoselićem se sjećam samo da je pričao na hrvatskom. Intervjua s tada meni totalno nepoznatim Melvinsima sam se sjećao i sada se sjećam u detalje. Bili ste simpatični za jedan dosta osrednji, ako ne loš intervju. U neku uvrnutu foru vi ste doveli Nirvanu, a ne ona vas. To sada znam. Također znam da ste tada kao i danas odlični govornici i blagoglagoljivi šaljivdžije. Vaša duhovitost i pismenost se u zadnje vrijeme može pratiti na spin.com gdje se u najboljoj Homerovoj tradiciji može iz tjedna u tjedan čitati kako Melvins Lite ruši svjetski rekord u jednom vidu turneja kao i mitove o mnogim poznatim bendovima s kojima ste dijelili pozornicu ili samo zrak planete Zemlja. Bilo mi je žao pročitati da je Rob Zombie šupčina. Uvijek sam volio White Zombie premda ne i solo Roba kao ni njegove redateljske pokušaje. Utoliko mi je teže palo da ste baš s W. Zombie bili na turneji i da je Rob bio gastroenterološki uzrujan jer ste imali probu kada je on jeo u bekstejđu. Uvijek sam govorio da se treba kloniti ljudi koji nemaju smisla za humor, autoironiju ili se samo preozbiljno shvaćaju. Drago mi je da se slažete sa mnom.

U koncertnom dokumentarcu "Motorvision" jedan od članova Sub Pop obitelji (brijem da je iz Sub Popa) rekao je kako su u doba kada su i u punku i metalu svi pokušavali zvučati najbrže Soundgarden bili jedni od prvih koji su zanemarili brzinu sviranja. Koliko je to istina za Soundgarden utoliko je istinitije za Melvinse. Vaša interpretacija metala kao gotovo neugodno sporog tipa glazbe redefinirala je postulate žanra. Iako potez za knjige i wikipedije moram priznati da sam veći ljubitelj vašeg nešto bržeg repertoara. A po mojem skromnom mišljenju jedno od Melvins postignuća je da su i brže dionice gotovo uvijek odsvira na sluzav i trom način. Nema bijega od Melvinsove lavine visoko viskozne pur-pjene. Taj opis bih iskoristio i za prvu stvar na "The Bulls and The Bees", "War On Wisdom". Uzletno s teškim krilima. Druga stvar "We Are Doomed" vraća priču s "(A) Senile Animal" u atmosferu "Bullhead"-a. Barem u uvodnom dijelu. Tada grebajuća gitara i propovjednička dikcija i glas razbijaju tvrdu i preciznu (no ne i predvidivu) ritmiku. "Friends Before Larry" je gotovo instrumental s prigušenim, nerazgovjetnim vokalima koji u pozadini zloupotrebljava sint pokušavajući odsvirati neki vid kola na Casiju iscrpljenih baterija. Bez ikakvog odvajanja kreće "A Very Long Wait" koji može poslužiti kao uvod u opus Godspeed You! Black Emperor. Peta i završna stvar "National Hamster" nastavak je "We Are Doomed". Tuča audio interPUNKcija je u punom sjaju, odnosno hrđi, i završna je stavka u još jednom u moru odličnih Melvins izdanja. Uvijek sam doživljavao vaše stvari kao vrstu audio govora, prije nego tekući ritam i melodiju.

Siguran sam da vam svi stalno govore kako ste zakon. Osim kad vam govore da mrze sve izvan Ohioa ili ispituju da li se osjećate odgovorim za samoubojstvo Kurta Cobaina. Ja bih samo htio još jednom ponoviti ono što je Ian Svenonius rekao za vas: 'peerless'. Što je istovremeno, meni, fanu vašeg izričaja, i kul i nekul. Treba nam još Melvinsa. Usprkos vašoj hiperprodukciji i prokletstvu snimanja albuma koji većinu bendova čine u najmanju ruku smiješnim ako ne i potrebito zanemarivim. Metal Captain Beefheart je isto dobar opis onoga što vi radite.

Sretno s turnejom i obaranjem svjetskog rekorda i pozdravite Genea Simmonsa i Shirley Temple ako ih ikad još vidite.

Vaš fan,
Lejmo.

themelvins.net
scionav.com/collection/917/The-Melvins---The-Bulls--The-Bees