Cijeli ovaj niz fantastičnih koncerata u svibnju trebao je na neki način otvoriti Moon Duo čiji je koncert bio najavljen za kraj travnja u Ksetu. Međutim, do koncerta nije došlo iz, barem meni, nepoznatih razloga, a baš samo mu se veselio. Jer, "Escape", album ovog dvojca iz prošle godine me u potpunosti oduševio i bacio s nogu, a ono što su nam Ripley Johnson i Sanae Yamada ponudili na njihovom novom djelu nazvanom "Mazes" dokazuje kako se radi o ponajboljem psihodeličnom bendu trenutno.

 

"Mazes" zadržava prepoznatljiv, Spaceman 3 zvuk kakvog su Moon Duo forsirali i na dosadašnjim izdanjima kojih ima sva sila (mislim da sam već u nekoliko navrata napisao kako volim izvođače koji učestalo objavljuju EP-ove i sudjeluju na raznoraznim kompilacija na kojima uglavnom nude svoje neobjavljene pjesme), ali ovaj album je ipak na neki način drugačiji. Prije svega, činjenica je kako na nekoliko pjesama glavnu ulogu praktično ima akustična gitara što zvuči poprilično čudno kada se zna da je bend prepoznatljiv zvuk stekao baš jako bučnim, distorziranim gitarama. S druge strane, sam Johnson je u jednom intervjuu istaknuo kako je album dosta drukčiji jer su za vrijeme njegovog stvaranja Sanae i on odlučili napokon napustiti prijestolnicu narko kulture, San Francisco, i uputiti se u neke nove krajeve. Koje? To ni on još ne zna, kaže kako je nakon SF-a teško naći mjesto za skrasiti se pa će probati živjeti na raznim mjestima kako bi pronašao ono što traži. Zbog čega je u takvim okolnostima uopće napuštao svoj grad, ne znam, ali umovi koji stvaraju ovakvu glazbu su često jako teško dokučivi pa se neću ni pokušavati truditi.

Ukoliko se pak to seljenje gleda kroz prizmu albuma, onda izgleda kako je to jako dobar potez jer "Mazes" u sebi krije nekoliko potpuno euforičnih trenutaka. Prije svega to je "When You Cut", teško objašnjivi hit koji bi se mogao naći i na playlistama indie-plesaonica (da, Andrija, mislim na Žur). Samu pjesmu nosi jednostavna i upečatljiva dionica na klavijaturama/orguljama, a kada glavni ritam počne nositi pljesak onda se dojam o hitiću dodatno povećava. I sam autor je za ovu pjesmu rekao kako je 'probably as pop as we're ever been', ali to ga nije spriječilo da u nju ipak ubaci i mnoštvo bučnih gitara koje bi vjerojatno prevagnule da ne bi bilo previše ljudi na plesnom podiju dok "When You Cut" svira.

Euforija se osjeća i na ostatku albuma, ali na prilično drukčiji način. "Seer", "Goners" i pogotovo "Fallout" nude potpunu eksploziju bučnih gitara i bolesnih solaža, naslovna "Mazes" euforiju krije u zvuku klavijatura, a "Scar" u već spomenutoj akustičnoj gitari. Sam vrhunac albuma, uz već spomenutu "When You Cut" su dvije pjesme koje slijede nakon nje - "Run Around" i "In The Sun". Te dvije pjesme u svojih 10-ak minuta ukupnog trajanja na neki način nude presjek rada Moon Dua. "Run Around" je naslonjen na neprestano repetiranje nabrijanih ritmova i mumljajućeg pjevanja, a refren pjesme u stvari čine solaže od kojih su prve poprilično prozračne da bi se, kako se pjesma bliži kraju, uključivalo sve više distorzija. "In The Sun" je s druga strane poprilično lijena pjesma koju nosi dionica na orguljama. Ritam je jako jednostavan, a pjevanje poprilično letargično s izrazitim naglašavanjem riječi naslovnih riječi pjesme.

"Mazes" je album kojim je Moon Duo dokazao kako se radi o bendu koji uvijek ima dosta toga za ponuditi. Osobno, Ripley Johnson puno bolje zvuči u Moon Duo nego u matičnom Wooden Shjips, a stvarno je šteta što ove manijake nismo imali prilike vidjeti uživo. No, valjda će biti i drugih prilika.

www.myspace.com/moonduo
www.moonduo.org