Matisyahu Light Epic 2009.
Glazbena ljubav između ortodoksnog Židova koji pjeva reggae i praktično-sve-samo-ne-ortodoksnog Muslimana koji sluša reggae krenula je kada sam prvi put čuo "Live At Stubb's". Činjenicu kako je to jedan od najboljih albuma desetljeća neće poremetiti ni grozni novi album koji nosi naziv "Light", a naša glazbena ljubav ipak je malo manjeg intenziteta.
Čekao se taj kraj kolovoza. Prva stvar je da se krajem kolovoza smanjuje broj turista na ulicama. (btw, shvatio sam da izraz bezglavi turizam najbolje opisuje ono čime se hvali naš ministar turizma koji nikada nije bio u hotelu s pet zvijezdica. Bezglavi turizam vam je onaj turizam kada turist dođe u neki grad i ide okolo kao muha bez glave ne obraćajući pažnju da se osim njegovog dolaska u tom gradu odvija i neki drugi život). Druga stvar čemu sam se veselio je činjenica kako je za kraj kolovoza bio najavljen novi album Matisyahua pod nazivom "Light".
Glazbena ljubav između ortodoksnog Židova koji pjeva reggae i praktično-sve-samo-ne-ortodoksnog Muslimana koji sluša reggae krenula je kada sam prvi put čuo "Live At Stubb's". Slušati reggae ionako znači posvetiti život proučavanju rada nekih starih velikana jer, realno reći, današnji reggae i nije baš pretjerano zanimljiv. Tu vrstu emocija danas nam nude ska ili dub izvođači, ali to nije to. Ne pjevaju oni o tome kako se treba osloboditi okova zla, kako je narod uvijek ugnjetavan i kako će Haile Selassie spasiti svijet. Ne pjevaju ni ovi moderni izvođači o tome kako je u kurcu što vojska uništava nasade marihuane i da će osveta biti teška – napasti ćemo banane ili što god već (pogledaju pod "Police In Helicopter" Johna Holta – totalno remek-djelo od pjesme). I zato je Matisyahu dobro došao. Uz odličan vokal i odličnu glazbenu podlogu na tom live-albumu, čovjek je imao i solidne tekstove. Sve je to na "Live At The Stubb's" bilo povezano u odličnu cjelinu i u kombinaciji sa solidnim studijskim albumima "Shaked Off The Dust...Arise" te "Youth" od Matisyahua je stvorio jednog od dražih izvođača posljednjih 5-6 godina.
Najave za "Light" bile su dugotrajne i temeljite. Puštali su se probni singlovi, pričalo se o tome da album radi David Kahne, čovjek koji je producirao Sublime i da će biti dosta drukčiji. Matisyahu je definitivno napustio i izdavačku kuću JDub te je "Light" objavljen za Epic. Linkovi za album se nisu mogli naći prije službenog objavljivanja, a kada sam napokon naišao na jedan link, mojoj sreći nije bilo kraja. Skidanje, dekompresiranje i stavljanje u winamp, a onda... Što je bilo onda? Prva pjesma mi je bila totalno sranje, druga malo bolja, na trećoj sam se pitao je li me netko zajebao i podvalio mi neki drugi album umjesto Matisyahua, a na četvrtoj sam već bio na myspace-u i uspoređivao pjesme od tamo s onima iz mog foldera. Jeste, to je to. Užas! Katastrofa! Što se dogodilo?
Dogodilo se to da je producent odlučio biti važniji od izvođača. Iako je sasvim jasno da Matisyahu najbolje funkcionira s live bendom, na "Light"-u su glazbene podloge totalno sintetičke, a live svirke ima samo u tragovima. Odličan Matisyahuov vokal često je nepotrebno provlačen kroz vokodere i druge efekte, a reggae se može naći samo u tragovima. Sve ostalo napravljeno je u pravoj r'n'b maniri s onim najglupljim podlogama preko kojih valjda ni Beyonce ne bi više pjevala. U nacrtima koje sam radio prije pisanja ove recenzije tako stoji da, na primjer, pjesma "We Will Walk" počinje kao Sublime laganica pa se onda u refrenu pretvara u synth-pop, pa ima malo ragga vokala, pa malo klavirske podloge pa onda sve završava s neizbježnim efektima na vokalima. Tu je i srceparajući tekst you are the only good thing that I have ever done/we will walk untill my blood runs out/untill my heart is burn. Uglavnom, nije dobro.
Prepoznatljivi Matisyahuov vokal na nekim se trenutcima ipak uspio probiti kroz užasnu produkciju. Vidi se da čovjek zna pjevati, ali zbog čega je pristao na ovakvu produkciju, nije mi jasno. Činjenica da je "Live At Stubb's" jedan od najboljih albuma desetljeća stoji bez obzira na (ne)kvalitetu ovog albuma, a "Light" od vječnog počinka spašava samo činjenica da na eksternom hardu od jednog terabajta još uvijek ima podosta mjesta.