Mate i Hobiti Zrće Boys & Girls Selfreleased 2010.
Slušajući ovih pola sata u kojima povremenim vokalnim uletima komentira aktualno stanje kod nas možemo samo reći: 'Živjelo elektronsko doba!' Naime, Mate britko secira i analizira situaciju u zemlji na način kojega se ne bi postidila ni mnoga naša samo-po-imenu kritička pera koja su plaćena za posao 'savjesti nacije', a niti bendovi koji se po svojoj orijentaciji smatraju 'angažiranim'. Mate svemu pristupa s dozom idealizma i dječje naivnosti nekoga tko nije oskvrnut stopostotnim boravkom u Hrvatskoj, što je vidljivo u parolama koje gaze povremeno zamršene eletroničke podloge.
Centralna figura ovog EP-a je svakako tema "Pemo na moreno" koja tekstom u sjećanje priziva Zabranjeno pušenje i njihov klasik "Guzonjin sin". "Pemo..." je dobra zajebancija na račun zlatne mladeži i svih onih koji bi silno htjeli biti viđeni u tom krugu, te tog cijelog izoliranog, plemenskog (ili plemičkog) sistema ograničenog pogledima koji sežu samo do sljedećih tangi pod potpisanom suknjicom. U neko drugo doba u nekoj drugoj zemlji ova razigrana ljetna tema bi vjerovatno postala ultimativni ljetni hit. Ovako, trebat će joj puno sreće i emisara.
Pojava ovakvog ruku na hrvatsko srce opskurnog projekta ne govori toliko o autorovoj (ne)ambicioznosti (čovjek nema ni myspace stranicu), koliko o našoj realnosti. Pola sata muzike koju je M&H složio jako dobro sjeda na piramidu paradoksa kojih se u nas zadnjih godina naslagalo dovoljno za otvoriti zabavni park. Zar je zbilja potrebno u 21. stoljeću da najžešća kritika na državu zaraženu sindromom ljenosti, neznanja i bezidejnosti dođe iz tisućama kilometara udaljene sobe nekog klinca naoružanog laptopom? Pogledavši samo bilo koji od dnevnika na teveu i malo bolje razmislivši, drukčije niti ne može biti.