Godinu dana nakon ulaska u studio Mašinko su izdali novih 15 pjesama sa standardnom dozom zajebantskih tekstova i refrena za deranje na koncertima ili u poslijepodnevnoj prometnoj gužvi.

I ovaj put na albumu se obrađuju standardne teme. Od ljubavne priče s prosvjeda u "Oči pune suzavca" ili jednog od ljepših refrena u "Kada idemo van" koja, kao što sam naziv kaže, pjeva o odrastanju i izvrće staru izreku 'Prestar za rokenrol, premlad za smrt':

Ali kad idemo van
Sunce se srami počet dan
Prijatelji su tu u zaleđu –
Prestar da umrem mlad

Već iza ove ode alkoholiziranju s prijateljima, slijedi ljubavna (bar mislim) "Kada vjetar kaže stani", a nakon nje prva od dvije obrade na albumu "Gotova stvar". Riječ je o pjesmi Mikrofonije koja nikad nije snimljena kako treba, pa su je na ovaj način Mašinko spasili od zaborava. Druga obrada nalazi se pred kraj albuma i riječ je o "Pobuni" Debelog precjednika. Na albumu se našla i standardna posveta rakiji - "Nešto novo nešto divlje". Ipak, novina koju unosi "Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše" su i malo ozbiljniji i introspektivniji tekstovi (Ne mogu vjerovat da mi ovi pridjevi izlaze iz tipkovnice dok pišem o Mašinku), pa je tako tu i "Odzvanjala je pjesma" koja se, pretpostavljam, bavi gubitkom prijatelja:

U predvečerje uništenja plesali su ska
Likovi sa zašaranih zidova
Ko suze u našim očima
Iako vas nema, tu ste sa nama

Treba izdvojiti i "Djevojku za pobjede", stvar koja je još bila na repertoaru Masnih lignji, a iz čijeg se rifa čuje da je određeni mladi panker gitarist u vrijeme pisanja pjesme prije više od deset godina, slušao jako puno Get Up Kidsa.

Za zaključak ću napisati da, kad slušam ovaj album, kao da imam mlađeg brata koji je slušao sve prave ploče, koji je pametan, duhovit, počela ga je jebat činjenica zvana – život odraslih, ali još uvijek se ne da pa može s prijateljima lokati cijeli vikend i u ponedjeljak biti svjež k'o rosa. Ukratko, osjećaj se zove ponos.