Vjerno pratiti Marinadu znači imati na raspolaganju po nekoliko novih albuma godišnje. Ne pišem o svakome, ali ovaj nikako ne bih mogao preskočiti. Mini album prigodno nazvan "Novorođene pjesme" je dragoj, junioru i meni stigao kao naručen, a sve mi se čini da će njegovi jednostavni refreni odzvanjati još neko vrijeme.

Potrebno je napomenuti da je ovo izdanje prvenstveno predviđeno za novopečene roditelje, a ja ću izbjeći bilo kakvo redanje srcedrapajućih stereotipa o tome kako je divno postati tata. Neću puno komplicirati. Kontam da je ciljana publika za ovo izdanje među čitateljima pot liste još uvijek malena i da će oni kojima je ovo izdanje namijenjeno brzo shvatiti njegovu vrijednost.

Skoro sve što vam se događa u životu tih prvih par mjeseci nakon povratka iz rodilišta komprimirano je u petnaestak minuta ovih sedam akustičnih minijatura, a, ako vas to imalo tješi, mi smo se doma zbog ovog albuma uspjeli obraniti od gomile uobičajenih uspavanka i pjesama za bebe. Pristup Marina Alvira je ipak intimniji i bliži stvarnom stanju stvari.

Pjesme su očito nastajale spontano uz pratnju akustične gitare, između bljuckanja preko ramena, iznenadnog pišanja tokom mijenjanja pelena, vrištanja prilikom presvlačenja… One najviše pomažu do trećeg mjeseca, a nakon toga postaju dio svakodnevnice jer ih pjevušite i bez pratnje iz zvučnika. "Novorođene pjesme" nisu samo jednostavne uspavanke zbog kojih bi se vaša beba trebala umiriti (to baš ne ide tako lako), već male mantre uz koje ćete se osjećati puno opuštenije i sretnije nakon neprospavanih noći.

Da mi je netko prije nešto manje od godinu dana rekao da će Marinada izbaciti ovakvo izdanje vrlo vjerojatno bi to ze mene bio najisčekivaniji album godine. S druge strane, nemojmo se lagati, ovo je jedini album kojemu sam se uspio pošteno posvetiti u posljednjih nekoliko mjeseci.