Hrvatska je uspjela postati zemljom u kojoj jedna surf skupina već niz godina uspijeva puniti dvorane i klubove i čak se ponekad zavrtiti na komercijalnim radio postajama u terminima koji nisu rezervirani za insomničare. To nije mali pothvat ako se uzme u obzir da većina glazbenih fanova i radijskih slušatelja ne može izdržati više od dvije surf stvari za redom. Barem u mom iskustvu. Man Or Astro-man? je pak zanimljiv jer je uspio doći do razine gotovo planetarne prihvaćenosti usprkos činjenici da je mu opus većinom surf ili surf-y. Naravno, inkorporiranje utjecaja punka i njegove post inačice, a zatim i elektronike, značajno su pridonijeli etiketiranju ovog benda više kao punk/noise surf nego kao surf. To je čini se dovoljno da se Man Or Astro-man? može slušati dulje od pet minuta.

Nakon desetljeća neprekidnog sviranja i izdavanja albuma, a zatim i nešto više od desetljeća pauze Man Or Astro-man? u proljeće 2013. objavili su album "Defcon 5...4...3...2..1" bez imalo lažne skromnosti ili žali bože suzdržavanja ili sramežljivosti. Novi album je neumoljiv i neapologetan dokument originalnog trojca koji tjeraju atome, a i poneke guze da se gibaju kontra sila težnje većine glazbe koja će ostati zapamćena kao trend vremena. Twang, distorzije, više reverba nego u NASA-nom shuttle hangaru, adrenalinom nabijene melodije, SF vizionarstvo, sve je ponovno toliko savršeno na svom mjestu da se vakuum od 10 godina presavio i vremenski jaz od "A Spectrum Of Infinite Scale" do "Defcon"-a se zatvorio.

Man Or Astro-man? su novim albumom slušatelja posjeli u pilotsku kabinu s prstom na okidaču protonskog torpeda. Stvorili su warp mjehur i pustili da prostorno vremenski kontinuum treperi oko vas. "Defcon" je bliži "EEVIAC"-u nego "Is It...Man or Astro-man?"-u. Utjecaji noise rocka ala Amphetamine Reptile i elektronike, te repertoar možda najzasićeniji vokalima ostavljaju dovoljno mjesta surf utjecajima da ovaj bend ne biste zamijenili za kakav throwback noise ili elektro-eksperiment. Elementi retro rocka su također razabrivi pa tako možemo čuti momente koji zvuče kao najraniji radovi retro-reanimatora Raveonettes kao i atmosferičnost jednih Blonde Redhead.

Izlasku albuma prethodila je serija od tri 7'' singla. Na njima se već moglo čuti gotovo pola novog albuma i time je očekivanje i iščekivanje bilo još veće i napetije. Album nije iznevjerio nadanja, a singlovi su nadopunili diskografiju s još četiri numere. Većina se savršeno uklapa u trenutno audio raspoloženje MOAM-a dok jedna, "Mr. Space", u paralelnu stvarnost Man or Astro-man?-a uvodi frekvencijsko polje harmonike. Nekima će možda zvučati kao dobar provod po Francuskoj nakon drugog rata, drugima kao Calexico, trećima kao fiesta balkanika, ali meni su Terry Gilliam i Paul Buckmaster harmoniku zauvijek obilježili kao instrument neminovne propasti društva i civilizacije.

"Defcon 5...4...3...2...1", kao i njegovi prethodnici, svjetlucajući je materijal na plaži brabonjaka. Dok će bendovi uglavnom posrnuti u svojem usvajanju i interpretaciji prošlosti koju u biti ne razumiju pod izlikom da je to glazba ovog vremena, to je sve što će oni uspjeti. Ostati eventualnim podsjetnikom na vrijeme u kojem je glazba većinom reciklirala formu bez sadržaja i našla se u svojevrsnom ćorsokaku kreativnosti i žovijalnosti. Punk je imao muda, a ovo je samo kurac. Ako je vaš odgovor na trenutnu distopiju minimalizam i melankolija "Defcon" je sve ono što vas ne zanima; neposrednost, nesputanost i aktivna pripravnost. Ovo jest zvuk prošlosti i možebitne budućnosti s gotovo nikakvim poveznicima s onim što se trenutno 'fura' i u above i u under groundu. Man Or Astro Man? Još uvijek ne znam odgovor na to pitanje. Što god bili u kategoriji su za sebe.

www.astroman.com