Devendra Banhart rodom je iz srca Teksasa, a odrastao je u Caracasu i Los Angelesu. Ime je dobio po hinduističkom kralju bogova, a krsno ime po Obi-Wan Kenobiju iz Ratova zvijezda. Prvi glazbeni nastup bio mu je u crkvi na gay vjenčanju na kojem je otpjevao jednu Elvisovu pjesmu i jednu klasičnu religijsku himnu, ubrzo nakon toga u Parizu je otvarao koncerte za Sonic Youth, dok ga je dvije godine kasnije 'otkrio' Michael Gira i pomogao mu snimiti prva dva albuma. Već je i letimičan pogled na ovih par biografskih crtica dovoljan da zaključimo da Banhart, čovjek stoljetnog lica, nikada nije ni imao šanse postati običan.

Na dosadašnjih osam studijskih albuma Banhart je razvio jedinstven izričaj u kojem spaja psihodeliju i ritmove sambe i bossa nove, u smjesu redovito umiješa atmosferu meksičkih ranchera i instrumentarij klasičnog američkog folka. Povremeno tome doda prstohvat jazza i soula, žlicu žešćih gitarističkih solaža i na kraju sve pospe čarobnom prašinom jeftinih klavijatura u stilu synth popa 80-ih, crkvenim zborovima, panovim frulama, štucanjem, uzdisanjem i fućkanjem, a njegova je ne-običnost toliko prirodna i skladna da djeluje kao da jedino tako i može nastajati. Tu je i njegov karakteristični način pjevanja, blagim, titravim glasom koji tek neznatno podrhtava i uvija se na krajevima riječi. I šašavi stihovi, poput onih u kojima želi biti morski konjić ("Seahorse") ili otac kineskoj djeci diljem svijeta ("Chinese Children"), a Devendra se i dalje igra istražujući neucrtane putove i napajajući se na neiskorištenim izvorima. Krstari vremenom, prostorom i kulturama sve ih miješajući toliko neprimjetno i savršeno opušteno, da se čini kao da su oduvijek trebale tako zvučati. I pritom je urnebesan.

"Mala" je još jedan klasik u nizu Devendrinih odličnih albuma, na kojem se već na prvo slušanje ističu hitovi kao što je "Never Seen Such Good Things" koja se otvara ironičnim ljubavnim stihovima 'Never seen such good things go so wrong/ and everywhere we turn they're playing our song/ Should have known someone so much like me/ would give me hell and send me to my knees'. A vrlo brzo nakon nje slijedi i "Your Fine Petting Duck", ponovno s razoružavajućim crnohumornim stihovima 'If he ever treats you bad/ please remember how much worse I treated you/ If he doesn't try his best/ please remember that I never tried at all'. Devendra u svojim ljubavnim pjesmama nikad ne ulazi preduboko u priču, ali u samo par crtica uspijeva potpunom preciznošću pogoditi u slabe točke i zajednička mjesta prepoznavanja.

Tu je i mračni disco boogie, "Für Hildegard von Bingen", posveta njemačkoj redovnici iz 12. stoljeća, koja je ujedno bila skladateljica, spisateljica mističnih vizija, osnivala je samostane i bavila se travarstvom, dok u Devendrinoj inkarnaciji radi na televizijskoj postaju, možda na isti način primajući i prenoseći onozemaljske poruke. I njena protuteža, "Mi Negrita" sa zvečkama, akustičnom gitarom i tunerosima na refrenu, jedna od klasičnih Devendrinih pjesama na španjolskom, koje su obično nježnije i bliže tradicionalnoj hispanskoameričkoj ili brazilskoj ljubavnoj lirici, bilo da se radi o uzvraćenoj ili neuzvraćenoj ljubavi.

Šarolika, nenapadna i šarmantna, "Mala" je još jedan od odličnih Devendrinih albuma, i iako se značajnije ne razlikuje od prethodnika i ne donosi stilski ništa revolucionarno novo, osim jedne zabavne pop sekvence na njemačkom, još jednom dokazuje da je Devendra sasvim dovoljno neobičan i inovativan takav kakav je. Bilo bi zanimljivo od njega čuti jedan potpuno intiman i osobni album, ali do tada je odlično društvo i ova njegova razigrana strana koju nam dozvoljava vidjeti.

devendrabanhart.com