U velikom 'indie-rock' narativu, onom koji započinje otprilike oko mitova vezanih uz Minutemen, Hüsker Dü, R.E.M. i Replacements, a čiji vječno cirkulirajući kraj povijest započinje negdje oko Animal Collective, Superchunk je uvijek nekako izvirivao iz nekog sporednog rukavca. Kada bismo ponovno ispisivali (pri)povijest suvremene američke alternativne glazbe iz perspektive jedne djevojke i nekoliko mladića potpuno geografski izmještenih iz pulsirajućih centara pop-kulture kao što su Los Angeles ili New York, raspored epizoda i odnosi likova bi - sasvim sigurno - izgledali bitno drugačije.

Devet je godina prošlo otkako su izdali svoju posljednju ploču, "Here's To Shutting Up", i tada se vjerojatno svakome tko je svoju muzičku avanturu sa Superchunkom započeo negdje oko "No Pocky For Kitty" ili "On The Mouth" činilo da se radi o prilično znakovitom naslovu. Niti godine uz sporadičnu singlicu ili kolekciju b-strana singlova i neobjavljenih snimaka nisu djelovale nimalo optimistično. Da budem sasvim iskren, svakako se ne mogu svrstati među one koji su, recimo, "Here's Where The Strings Come In" presnimavali s audio-kaseta, ali nisam siguran da sam, kada sam prvi puta čuo uvodne taktove "Hyper Enough", bio mnogo manje uzbuđen. Ili fasciniran. Ili jednostavno potpuno obuzet energijom koja je dopirala iz zvučnika. U to sam doba još bio apsolutno uvjeren da nije moguće snimiti emotivniju i autodestruktivniju dokumentaciju raspada jedne romantične veze od Beckovog "Sea Change", ali očito je da je trebalo malo dublje kopati po prošlosti kako bih shvatio da takva titula ipak pripada Macu McCaughanu i ploči "Foolish". No, to su sada već biografizmi neprikladni ovakvom tipu izlaganja.

Tako se, negdje usput, hiperproduktivni i hiperaktivni Mac McCaughan u mojoj glavi nametnuo kao svojevrsna antiteza slekerskom etosu karakterističnom za 'indie-rock' od 1990-ih naovamo. To je, barem kako se meni čini, jedna od važnijih pouka koju je Superchunk uspio naučiti od svojih prethodnika koji si nisu mogli priuštiti luksuz kul klinaca s Manhattana ili vječno nezainteresiranih cinika sa sjevera Kalifornije. Ona bi mogla glasiti otprilike nešto poput 'bez obzira na talent, samo te upornost i predani rad može spasiti od uspavanog sveučilišnog gradića u Sjevernoj Karolini'. I bilo da govorimo o Mergeu - izdavačkoj kući koju su McCaughan i Laura Ballance pokrenuli kako bi uz manje komplikacija mogli tiskati vlastite singlice, a koja nam je u posljednjih dvadeset godina omogućila neke od najuzbudljivijih albuma američke nezavisne produkcije - ili o radu grupe, koja nikada nije odstupala od frenetičnih turneja, kontinuiranog studijskog rada i izdavanja ploča, EP-jeva i singlova, na Superchunk uvijek možemo računati. Vjerojatno se zato i čini kako nikada nije niti bilo faze devetogodišnje hibernacije.

Dakle, "Majesty Shredding" nije povratnički album. On je nastavak onog sporednog rukavca pripovijesti prekinutog zapletima koji ne utječu na njen tijek, već su više digresije nekog rastresenog pripovjedača. Također, "Majesty Shredding" nije produkt napora glazbenika u zrelim godinama koji su, uslijed obiteljskih obaveza i dosadnih uredskih poslova, otkrili kako vole šlagere i vikende na ladanju, on je nekakav amalgam ponovno pronađene adolescentske energije, stadionskih gitarskih akorda i prekrasnih pop-melodija i vokalnih harmonija. Sve ono što čini Superchunk fenomenom jedne prilično neskladne (pri)povijesti ovdje je sažeto u 42 minute čiste radosti. Jedini istinski propust je, barem produkcijski, odluka da se verzija pjesme "Learned to Surf" sa istoimenog EP-ja, tako prikladno prošarana visokim frekvencijama, izbaci s albuma i snimi nanovo. Ukratko, kako se to već generički i kaže, ovo bi mogla biti njihova najbolja ploča do sada. Mark Prindle se, neurotičan kakav već jest, ne bi s tim složio.

I kada već nisam sposoban zaključiti, ostaje mi samo da parafraziram: kao i "Majesty Shredding", ovo je tekst o ničemu i svemu u isto vrijeme. To je, vjerujem, sasvim dovoljno. Meni svakako jest.

www.superchunk.com
www.myspace.com/superchunkmusic
www.mergerecords.com