Mac DeMarco je u glazbenom pejzažu neugledni javor koji djeluje simpatično, ali vas onda prekrije sluzavim izlučevinama. Ljepljivo iskustvo niste priželjkivali i taman kad ste ispucali svoj arsenal sintagmičkih uvreda iz morbidne znatiželja liznete iste izlučevine sa zaključkom da su nevjerojatno ukusne. Ako volite javorov sirup, ne patite od hiperglikemije i generalno možete naći ljepote u ljigavoćama. Izuzev njih dvojice Captured Tracks tek bi trebao zarobiti (ho-ho) više moje pažnje.

Prije par tjedana u svijet je odaslana prva u nizu pošiljaka iz kolekcije "The Wonderful World Of Mac DeMarco Singles Club". Captured Tracks će do kraja godine objavljivati seriju Macovih singlova koji će sadržavati live snimke, akustične verzije već etabliranih standarada, obrade i možda pokoju neobjavljenu pjesmu. Sam sadržaj seven inchera čini se sporedan u odnosu na dodatke koje biste trebali dobiti uz nosače muzike. Prva instalacija od dva singla priložno sadrži 4 grafike/crteža (čije autorstvo još nisam uspio odrediti), oslikane naslovnice u izvedbi Nica Greasya (prekrasna reinvencija Alfreda E. Newmana s Macovom njuškom i sada već kultnom Seattle šiltericom) i vlasnika Captured Tracksa Mikea Snipera (upečatljiv realističan portret Maca u "Dreamin’" Lui XVI naglavku koji vas gleda pogledom: možda je vrijeme da odete kući) i doslovno mixtape. Mixtape sadrži 24 pjesama kojih većinu nećete znati. Koliko će mixtape glazbenom fanu biti informativan, a koliko samo ekskluzivna parafanelija ovisi kako se nosite s Macovim intervencijama u pjesme. Svaka od 24 pjesama je gotovo uvredljivo masakrirana mijenjanjem tempa rezultirajući dojmom psihodeličnog izleta ili barem pokvarene kazetofonske glave (prvo kazetofonske, onda i vaše). Ako ništa drugo neki će po prvi puta čuti za Adriana Belewa, Akiko Yanoa, Black Vatican ili Beach Boyse i Eltona Johna. U budućim pošiljkama glazba će biti obogaćena dodacima poput upaljača ili prišivka.

Prvi singl sadrži live verzije "Rock N Roll Night Club" i "Stars Keep On Calling My Name". Prva pjesma odsvirana s nešto ubrzanja i neupitnim naglaskom na dinamiku u odnosu na original relativno je dobar uvid u Macov live pristup. Inače pjesama bez ispada i većih pomaka u vokalnom  registru sada završava animalnim krešendom, ostavljajući glasnice na i po mikrofonu. "Stars" je izvedena također u maniri razgaljene/razvaljene i razularene fešte.

Drugi singl vraća ploču (ho-ho vol. 2) na početak Macove karijere live elektroakustičnim izvedbama "Only You" i "Eating Like A Kid". Obje pjesme su iz opusa "Makeuot Videotapea" – Macovog komba prije nego što je htio svu slavu za sebe, krstivši svoje glazbeno stvaralaštvo svojim imenom i stavljajući svoje slike po naslovnicama albuma. Ili kako bi rekao Batinović: Before Mac DeMarco was Mac DeMarco there was Mac DeMarco in Makeout Videotape. "Makeout Videotape" je dragulj od benda s namalim katalogom od čak 5 izdanja. Ako ova recenzija ne posluži za ništa drugo osim da vas usmjeri na bandcamp ovog benda učinili ste i meni i sebi veliku čast. Tamo ćete naučiti da je i CD-R legitimni nosač zvuka. "Only You" zvuči kao da je odsvirana na najvećoj pozornici s najmanjom publikom ikad. Nije teško zamisliti suicidalnih članova publike koji sjede svaki sa svojim stolom upuhujući dim cigarete pod čašu pod kojom su zarobili nesretnog žohara koji im je zalutao na stol. Mac im poručuje s pozornice da su suicidalni dani iza njih i naravno uspije pokvariti cijeli dirljivi, emotivan trenutak kada odjavi pjesmu kao "Sheryl Crow’s Pussy Lips". "Eating Like A Kid" je prekrštena u "Cum On My Lip".

Oba singla su rezana na način da nakon pjesme možete čuti još dobrih minutu Macovog razgovora s publikom i obavezno najavu sljedeće stvari. Tek tada prestaje glazbeni zapis. Je li to samo jedan u nizu Macovih bezbrižnog (nemarnog) pristupa prezentiranja svoje glazbe dok prenosi svijetu neke od najljepših stihova 21. stoljeća teško je reći. Sigurno je i brižno evidentirano da je Mac entuzijastičan o mnogim još uvijek društveno revoltirajućim pristupima. Bilo da se radi o guranju palica za bubnjeve u anus, polijevanjem zelenom sluzi ili egzekucije prijatelja metkom u potiljak jer nije dijelio njegovo oduševljenje kulinarskim programom, Mac će zanesenjački podvaliti publici sve što misli da je smiješno ili barem apsurdno. Je li to disclaimer politika čovjeka koji pozna ljubav kao što Oprah poznaje frižider, ali ne želi biti odgovoran za vaše probleme s realnošću pa će vas prvo opčiniti, a zatim opaučiti neposrednom nesmotrenošću... koga boli kurac. Mac DeMarco je velebitska degenija (ho-ho vol. 3) na goleti koja se prema slabostima odnosi s nimalo razumijevanja. Prema ljubavi kao prema divokozinim brabonjcima. On je gorštak Mac(Loed) koji u recikliranoj kariranoj jakni/košulji i sa šeprtljavom brižnošću uzima cvijetak nađen na smetlištu kako bi mu otpjevao ljubavnu baladu. Neočekivani heroj srca i zaštitnik cigareta kojega ne morate spoznati putem ovih singlova. Oni nisu prijeko potrebni dodatak vašoj glazbenoj kolekciji. Oni su samo šarmantna arhiva bolikurđijskog pristupa najromantičnijeg kanuka koji je ozbiljno neozbiljan i sasvim slučajno ima jedan od najboljih opusa novije glazbene produkcije.